Damir Karakaš našao se na udaru Ličana koje je razjario fikcionalan opis surovog života u njihovu kraju, a posebno detalj da su obavljali nuždu u lonac u kojem su idućeg dana kuhali. S kakvim problemima se suočava ovaj pisac otkrio je u razgovoru za Večernji list.
Rečenica u kojoj Damir Karakaš u najnovijem romanu “Proslava” opisuje surovi život u zimskim uvjetima kada se zbog vijavice ne može ni glava promoliti iz kućnog zaklona pa ljudi, izbjegavajući gladne vukove, noću u lonac obavljaju nuždu, a da bi danju u tom istom loncu kuhali, izazvala je, čini se, brdo nesporazuma između najpoznatijeg ličkog književnika i njegova rodnog kraja.
Nesporazumi i nerazumijevanje književnosti doveli su do toga da Karakaš za Uskrs nije otišao u Liku, stalno mu se javljaju, i to porukama i pozivima, ljudi koje je razljutilo spominjanje obavljanja nužde u loncima u kojima se kuha jelo, a ljutnju ne kriju čak ni oni koji su do sada za Karakaša imali samo lijepe riječi i uzimali ga u obranu. Navodno se o Karakašu u negativnom kontekstu govori i s oltara pa je ovaj pisac preko noći postao gotovo pa persona non grata, i to u Lici o kojoj je doista napisao neke od najljepših i najkonciznijih rečenica hrvatske suvremene i ne samo suvremene književnosti.
A sve je počelo poprilično bezazleno u srijedu navečer, nakon emitiranja HRT-ove emisije “Kultura s nogu” Dražena Ilinčića u kojoj je gostovao i Karakaš i u kojoj ga je Ilinčić u opuštenom tonu pitao baš za tu posudu u kojoj se obavlja nužda, a onda u njoj i kuha…
Ta je emisija išla u osam sati i pet minuta, odmah iza Dnevnika na Prvom programu. Iz konteksta je izvučena jedna irelevantna stvar o kanti koja je izazvala golemu buru. Pa je ispalo da sam ja svima u Hrvatskoj obznanio da Ličani seru u kantu u kojoj kasnije kuhaju. Ali roman je fikcija. Nevjerojatno je da ljude uznemiruje fikcija. Pa to bi značilo da su, ako je Raskoljnikov ubio babu, svi Rusi ubili babu. Tako se ne može stvarati ni pisati literatura. To je potpuno ludilo.
Književnost je, znači, kod nas jaka još jedino tamo gdje je nitko ne čita. Ja sam ljudima već ranije objašnjavao da nisam ni ljevičar ni desničar i da me zanima samo poštenje i pravda. Ja sam pisac. Ne zanima me nikakva politika, ni ljevičarenje ni desničarenje. Kada nešto kažem, govorim samo u svoje ime, kaže Karakaš, koji se još i kao novinar (i to i u Večernjem listu), ali i kasnije kao profesionalni i realizirani književnik susretao sa zadrtostima različitih smjerova i dinamika.
Stoga mu i te kako smetaju reakcije čak i nekih poznanika i znanaca koji u njemu sada vide samo i isključivo pisca koji je napisao da “Ličani jedu govna iz kante”.
“Proslava” je pravi roman mojeg kraja. Ja sam očekivao da će me napadati neki s lijeve pozicije jer ja sada kao branim ustaše. Meni je ta tema kompleksna i u ovom romanu pokušao sam braniti svog djeda. I sada, umjesto da imam kompletnu podršku tih ljudi, uslijedio je kontranapad, objašnjava Karakaš.
– Sada se tvoj tekst iz Večernjeg fotokopira i dijeli u Brinju da se smiri situacija, dodaje Karakaš, koji spominje da u romanu postoji i provokativna rečenica “Komunizam je kad se jebu brat i sestra”.
U nedjelju će Karakaš gostovati i u emisiji “Nedjeljom u dva” Aleksandra Stankovića u kojoj je bio prije jedanaest godina i u kojoj više nije mislio gostovati.
Foto: Faceboo/Damri Karakaš
Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.
Hrvatski
English