Jesmo li super-heroji kad je nasilje u pitanju?

Nasilje. Što uopće to znači? To je tema o kojoj se najčešće šapće, o kojoj rijetko govorimo glasno, o kojoj imamo vlastito mišljenje, ali rijetko poduzimamo nešto što bi moglo zaustaviti nasilje nad nekim drugim. Nasilja ima previše, čak toliko da sam uvjerena da svatko od nas poznaje nekog tko je barem jednom prošao kroz neku vrstu zlostavljanja.

O nasilju se opet počelo pričati ovih dana jer je jedna žena prozvala svog supruga, inače političara, za nasilje u obitelji. I dok je to odjeknulo u našim medijima, dok svi nagađaju i pogađaju kakav je on čovjek i kako je moguće da mu ovo nije prvi put, a da je ona svo vrijeme šutjela, meni misli odlaze u sasvim drugom smjeru.

Jeste li ikad doživjeli nasilje? Nasilje je dio svakodnevice i ne možemo ga cijeli život izbjegavati. Jeste li super-heroj ili čovjek koji se drži po strani kad je nasilje u pitanju?

Ovog ljeta na plaži pored mene bila je četveročlana obitelj. Vidjela sam limenke piva pored njihovih ručnika, no nisam se obazirala. Supružnici su mi djelovali mlado i zaljubljeno, a njihova dva dječaka su veselo i uzbuđeno gradili svoj mali dvorac među stijenama.
Iz nekog su razloga neobično privlačili moju pažnju. Moje prijateljice su u jednom trenutku započele temu o nasilju. Pričale smo što bi učinile da vidimo nasilnika. Dok smo pričale i istodobno hvatale sunčeve zrake na svojoj koži, naš pogled bježao je u smjeru te obitelji.

I dok je on u rukama imao novu limenku piva, na obrazima se dalo primijetiti crvenilo. Nije to bilo od jakog sunca. Odjednom više nije bio simpatičan muž. Nisu govorili hrvatski, ali njegove rečenice uznemirile su oba dječaka. Svi smo pažnju usmjerili prema njima, ali na plaži nas je bilo vrlo malo i nitko nije djelovao snažnije od tog čovjeka.

Sjeli su na rivu, a on je ženu zgrabio za kosu i vrat. Ona se skamenila i umirila. Nije uzvraćala, nije progovorila. Približio se i šapnuo joj nešto. Nakon toga je krenulo zlostavljanje. Nije ju udario, ali ju je nekoliko puta snažno zgrabio za ruku, vukao je, čupao, a sve s nekim tupim osmijehom, valjda da mi ne bi pomislili o čemu se radi.

Iako ih nisam razumjela, bilo je jasno da ju je vrijeđao. Dječaci su uznemireno otišli plivati, više se nisu igrali. On je u pauzama od maltretiranja ispijao svoju pivu. Valovi su im smočili sve ručnike, stvari su im bile mokre, ali njemu to nije nimalo smetalo.

Nakon toga su i oni otišli plivati. Smirio se, pomislile smo, ali nakon desetak minuta čule smo viku. Počeo je urlati na jednu ženu koja ga je pokušala otjerati sa svoje privatne plaže, par metara dalje od nas. U jednom trenutku pomislila sam da će je manijak udariti. Moje prijateljice otišle su u kafić, a ja sam ostala sama. Iza mene bile su dvije umirovljenice. Ja sam sjela i više nisam skrivala pogled. Gledala sam pravo u njega, a on je živčano prošao pored nas i šetao rivom kao Baltazar. Pitala sam hoćemo li pozvati policiju.

-„Ma ne! Pa ne smiješ se petljati u tuđi brak!“ – rekla je jedna od te dvije žene dok je druga klimala glavom.
-„Ali, zar ne vidite da je on pijan i da ženi nanosi bol, a djeca ga se plaše?“ – nastavila sam.
-„Dušo, ta cura je mlada, ali ima s njim dva sina. Sigurno je njegova žrtva više od pet godina. To ti je naivna djevojka koja od njega ne želi pobjeći.“ – zaključila je žena.
-„Tako je. Nemoj se petljati. Vidiš da je susjeda skoro dobila batine jer ga je potjerala s plaže. Da pozoveš policiju, sebe uvališ u probleme, a njemu će se ova njegova vratiti čak i da je nakratko spasiš.“ – dodala je druga.

I tako sam ostala sama na plaži. Manijak je spremio stvari. Meni se želudac okrenuo kad sam vidjela kako je neuredan. Gledala sam kako odlaze. Nisam zvala upomoć, a možda sam trebala. Tko zna što joj radi danas i gdje su dječaci za to vrijeme.

Nisam tako zamišljala ljubav. Nije to ljubav. To je bolest, navika, strah u kostima. Ovisnost. Sve je, ali nikako nije ljubav. Nasilje je i ako kaže da bi udario, jer nasilje počinje prije no što udari.

Jeste li vi super-heroj ili zatvarate oči kad vidite nasilnika u nastajanju? Ja sam dozvolila njemu da rasprši strah po plaži. Kad čitam novine i vidim naslove o nasilju, danas pomislim „Mogla je biti ona“.

Nasilje je svugdje oko nas. Ne možemo se boriti njime čuđenjem i šaputanjem, ne možemo sami. To je vrlo kompleksan problem o kojemu se trebamo informirati, o kojemu trebamo pričati. Trebamo omogućiti pravovremenu reakciju i dugoročnu pomoć jer zabrane prilaska i par dana pritvora nisu garancija da se nasilnik neće vratiti.

Dok se ne izborimo da se to omogući, i mi smo sudionici nasilja. Štoviše, na strani smo nasilnika. Dokle god taj problem guramo pod tepih i dok se mirimo sa situacijom, nismo ništa bolji od manijaka.