Janko Vuković pl. Podkapelski: admiral koji je potonuo sa svojim brodom

Vuković-Podkapelski, Janko, admiral (Jezerane u Lici, 27. IX. 1871 – Pula, 1. XI. 1918). Nakon završene Pomorske akademije u Rijeci, 1889. stupio je u austrougarsku Ratnu mornaricu kao pomorski kadet.

God. 1889–90. oplovio je svijet na korveti Fasana, a 1893. stekao čin zastavnika bojnoga broda, 1899. poručnika bojnoga broda, 1910. kapetana korvete te 1912. kapetana fregate. Na početku I.svj. rata bio je zapovjednik 1. torpedne divizije, 1915. promaknut u čin kapetana bojnoga broda, a 1915. odlikovan za zasluge pri potapanju talijanskog razarača Turbine. U ožujku 1918. preuzeo je zapovjedništvo nad zastavnim brodom Viribus Unitis.

Narodno vijeće Države SHS iz Zagreba 31.10.1918. imenovalo ga je admiralom i postavilo za zapovjednika flote, koja je toga dana odlukom austrougarskog cara Karla I. predana ovomu vijeću, nakon čega je na brodu Viribus Unitis podignuta hrvatska zastava. Iste noći tallijanski podvodni diverzanti potopili su brod u kojem su poginuli Vuković i više stotina mornara. Taj tragičan događaj i Vukovićeva junačka smrt tema su dvaju romana hrvatskih književnika – Admiralski stijeg Ivana Katušića (1986) i Admiral za vječnost Stjepana Vukušića (2003).

Potonuće Viribus Unitisa

Vrhovno zapovjedništvo austro-ugarske vojske prihvatilo je 29. listopada 1918. uvjete primirja sa savezničkim državama. Uz predaju cjelokupne vojske, to je značilo i predaju austrougarske ratne mornarice i njezine flote. Istoga dana je u Zagrebu, Hrvatski sabor proglasio stvaranje Države Slovenaca, Hrvata i Srba, a sljedećeg dana u Beču, car i kralj Karlo (I. i V.) je potpisao odluku kojom se 31. listopada austro-ugarska ratna mornarica, sve utvrde i luke trebaju predati Narodnom vijeću SHS-a u Zagrebu.

Austrijski prijedlog o svečanoj primopredaji prihvatilo je Narodno vijeće u Zagrebu. Njome je Beč htio događaju dati stvarnu i zakonsku snagu, a obavljena je na svečanosti u Puli. Prema želji tadašnjeg zapovjednika austrougarske flote, kontraadmirala Miklosa de Negybany Horthya, primopredaja je počela točno u 17 sati na Viribus Unitisu. Spuštena je austrougarska zastava, a na jarbole Viribus Unitisa podignuta je hrvatska trobojnica uz svečane taktove “Lijepe naše”. Osim postrojenih časnika i mornara bili su nazočni i poslanici zagrebačkog Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba na čelu s Vilimom Bukšegom, povjerenikom za socijalnu skrb.

Poslije primopredaje Horthy je zajedno s mnoštvom mornara i časnika Nijemaca i Mađara otputovao vlakom u Mađarsku, a u pulskoj luci i na brodovima ostali su samo hrvatski, češki i slovenski mornari. Prema imenovanju Narodnog vijeća, zapovjedništvo nad cjelokupnom flotom kao prvi zapovjednik hrvatske mornarice preuzeo je Janko pl. Vuković Podkapelski i to u činu kontraadmirala u koji je promaknut. Preuzevši zapovjedništvo odmah se preselio na admiralski brod Viribus Unitis, najveći i najljepši brod čitave mornarice. Brod je preimenovan, njegovo novo ime bilo je Jugoslavija.

Te noći od 31. listopada na 1. studenoga 1918., pred pulskom lukom talijanski razarač spustio je u more splav s vlastitim pogonom. Na njoj su se nalazili talijanski diverzanti 27-godišnji inženjer Raffaele Rossetti i godinu dana mlađi liječnik Raffaele Paolucci. Zaplovili su prema osvijetljenoj luci i cilju svoje zadaće, Viribusu Unitisu. Pod trup su oko pet sati postavili mine.

Pri odlasku su primijećeni i uhićeni, dan je znak za napuštanje broda, ali je eksplozija u 6 sati i 50 minuta potresla brod koji se prelomio, nagnuo i počeo tonuti. Lomljava je bila strahovita, teški 305 mm topovi su se otkidali, a kapetanski most na kojemu je stajao Janko pl. Vuković Podkapelski je pucao. Članovi posade vidjeli su ga kako stoji pokraj golemih topova. Jedna željezna greda otkinula se i udarila o kapetanski most. Deset minuta poslije sedam sati prvi zapovjednički brod hrvatske mornarice potonuo je na dno zaljeva. Odnio je na morsko dno prvog zapovjednika i admirala Janka pl. Vukovića Podkapelskog, zajedno s oko 400 časnika i mornara.

Nedugo zatim na kapelici Mornaričkog groblja u Puli pojavila se spomen-ploča s posvetom hrabrom admiralu koju je postavila njegova udovica. Iako je upućena nota Antanti da je Narodno vijeće preuzelo mornaricu i da nije u ratu sa silama Antante, već slijedeću noć potopili su ga talijanski diverzanti, a uskoro je Antanta preuzela svo brodovlje kao ratni plijen.

---

 

Tekst: istrapedia.hr
Foto: hrvatski-vojnik.hr