IntervjuVijesti

INTERVIEW – Ana Grgurić: “Ljubav prema crtanju ljudi spojila sam s modnom ilustracijom”

Ana Grgurić, mlada kreativka koja dolazi iz Gospića, studentica je modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Ana nas već duže vrijeme ostavlja bez daha sa svojim ilustracijama, a njezina priča je započela kada ju je Marko Grubnić otkrio na društvenim mrežama. Ono što Ana smatra ključem uspjeha je nepobjediva kombinacija strasti i ljubavi prema svemu što radiš. Saznajte kako je započela Anina priča, s kim je sve surađivala i koji su joj planovi za budućnost.


Za početak, možeš li nam se predstaviti?

Studentica sam treće godine studija Tekstilni i modni dizajn, na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Dolazim iz Gospića gdje sam pohađala osnovnu školu te opću gimnaziju.

Koliko dugo se baviš crtanjem?

Olovku držim u ruci otkako znam za sebe, haha. Samostalno sam razvijala sposobnost crtanja i znatiželjno isprobavala nove ideje (priroda, životinje, portreti). Niti jedna aktivnost me nije veselila poput crtanja pa mi je to bila najčešća zanimacija. Oduvijek sam naginjala više crtačkim tehnikama, nego slikarskim. Čine mi se urednije i jednostavnije za kontroliranje svake linije koju povučem. Prirodna želja djeteta da crta prerasla je u strast, pa su tako olovka i papir i danas moj ispušni ventil.

Kako si došla na ideju da se počneš baviti modnim ilustracijama?

Kako mi je od svega ipak bilo najdraže crtati ljude, kroz period srednje škole posvetila sam se portretima. Uskoro sam morala donijeti odluku o fakultetu, a na umu sam imala isključivo fakultete srodne onome što radim. Na popis sam stavila samo dva studija, gdje je Grafika (ALU) bila na prvom mjestu, a Tekstilni i modni dizajn na drugom. Modni dizajn me privukao iz razloga što je to spoj crtanja i odjeće, a kao mala voljela sam i šivati, izrađivati nakit i sl. Upis na TTF je bilo nešto najbolje što se moglo dogoditi, jer sam na prvi susret s modnom figurom znala da je to to. Što sam više ulazila u to područje, to sam više shvaćala da su mi crno-bijeli portreti koje sam prije radila bili previše monotoni. Ljubav prema crtanju ljudi spojila sam s modnom ilustracijom koja mi je dozvoljavala da idealiziram lice, kosu, tijelo. Da od svega napravim neku svoju fantaziju. Također, sa 12 godina sam imala fazu crtanja lijepo odjevenih žena. Pa sada kad se osvrnem na to razdoblje, mogu reći da je to nešto što sam oduvijek imala u sebi. Ono što je meni oduvijek bilo prirodno, sada se formiralo do nekog većeg nivoa, gdje mogu iskoristiti svu kreativnost.

S kojim ljudima si do sada surađivala?

Za početak bih istaknula Marka Grubnića koji mi se javio oko Uskrsa prije dvije godine, kada je slučajno vidio moj profil na Instagramu. Napravili smo već pravu kolekciju radova, a sa svakom novom ilustracijom, meni su se otvarala vrata za nova iskustva. U tom periodu surađivala sam s blogerima, primjerice Karlo Rusan. Među njima i jedna gospićka blogerica Magdalena Štimac s kojom sam napravila giveaway. Nedugo nakon što sam krenula u suradnju s Markom, javila mi se Lejla Filipović s idejom da upotpunimo njenu Recover kolekciju majicama s printom mojih ilustracija, što je predstavljeno na reviji ispred tadašnjeg Lejlinog dućana LD Store.
Proljeće 2016-e bio je period kada je sve naglo krenulo i samo sam se pitala gdje to sve vodi, bilo je jako uzbudljivo i zanimljivo jer sam i sama bila iznenađena kontinuiranim i sve većim interesom ljudi.
Uskoro mi se javila i Sementa Rajhard kojoj sam radila jednu privatnu ilustraciju te jednu veliku ilustraciju za Zabavni Park Adria. A nakon nje Horvat Čagalj s kojim sam također do sada napravila nekoliko ilustracija. Već početkom 2017-e vlasnica frizerskog salona Grande Hair Studio uvidjela je koliko volim istaknuti kosu, pa je poželjela ukrasiti prostor ilustracijama. Zanimljiva suradnja bila mi je i sa simpatičnom blogericom kojoj sam najprije napravila ilustraciju za blog, a zatim i za portal koji pored toga vodi, Supermame.hr. Drago mi je kad se klijenti vraćaju. Dobro iskustvo stekla sam i putem suradnje s brendom My Case, s kojim sam u proteklih godinu dana izbacila tri kolekcije ilustracija za zaštitne maske za mobitele. Za idealiziranu figuru zainteresirao se nedavno i Dalibor Petko, koji mi se također javio na Instagramu.
Najnovija suradnja bila je nešto konkretnija te sam pozvana da, prilikom otvorenja Comma i S.Oliver trgovine u Splitu, ilustriram goste i time učinim cijeli događaj zanimljivijim. Radilo se o skicama koje su nastajale u svega par minuta, no ljudima je to bilo simpatično. A kada su klijenti sretni, ja sam još sretnija.

Smatraš li da je ponekad teško slijediti svoje snove kada dolaziš iz male sredine kao što je Gospić?

Mislim da kada ti je nešto velika strast, radiš to iskreno i sa srcem, bit ćeš primjećen. Naravno, možda postoje neke prepreke, ali one su toliko nebitne ako se držiš svog cilja. Meni je oduvijek bio cilj raditi ono što volim, pa kuda me to odvede. Slijedila sam srce bez razmišljanja o tome kako da privučem pažnju ljudi ili kako da im objasnim da od ovoga što radim ipak ima kruha, da meni to ima smisla. To je nepotreban gubitak vremena koje ću prije uložiti u usavršavanje sposobnosti. Primjerice, u početku sam se često susretala s komentarima “zašto je to tako mršavo i izduženo?”, “zašto je tako veliki kontrast boja, zašto je nerealno”? i slično. No, u samom početku Marko mi je rekao “uvijek moraš gledati tko govori, a ne što govori”. To sam zapamtila i uvidjela da, i ako se radilo o većem broju ljudi koji nisu razumjeli moj put, od puno većeg značaja bila mi je podrška onog manjeg broja ljudi čije mi je mišljenje po nekoj logici važnije. Što se tiče mogućnosti koje pruža manji grad, naravno sve ovisi o vrsti djelatnosti kojom se netko želi baviti. No, danas nam je sve olakšano putem tehnologije i smatram da prepreka zbog manjeg grada nije uvijek pravilo. Iskreno, ja osobno ne želim da mi bude prepreka u budućnosti, već smišljam solucije da napravim neki balans po tom pitanju. Jer svoj grad volim.

Kako uspijevaš uskladiti fakultetske obveze i ilustriranje?

Kada je sve naglo krenulo, u jednom periodu sam zbilja mnogo radila i održavala kontinuitet u poslu. No, kako je posao napredovao, sve je više gušio fakultetske obaveze. Bila sam maksimalno predala crtanju, pa se to sve pretvorilo u kronični umor. Spavala sam po par sati, a jednom prilikom za narudžbu sam ostala budna cijelu noć. Naime, radilo se o ideji koja nije uspjela po želji klijenta, a trebala je biti gotova za sutradan. Počela sam ju korigirati predvečer, a sve se odužilo do 7 ujutro. Uz kavu i adrenalin od straha da klijent neće biti zadovoljan, izdržala sam. No, sve bi bilo ok da taj dan nisam morala na faks, na kolegij gdje smo trebali šivati nešto. Nisam spavala, psihički ni fizički nisam bila sposobna za rad. To mi je bilo najstresnije iskustvo s narudžbama. Takav način života funkcionirao je sve do jednom, kada je sve to došlo na naplatu po zdravlje i faks. Odlučila sam napraviti pauzu, raditi isključivo za užu klijentelu bez garantiranja da će ilustracija biti gotova u zadanom roku. Eventualno ponekad prihvatiti neku suradnju koja mi se čini isplativom ulaganja vremena i truda. Postavila sam prioritete i naučila dobru lekciju.

Koliko su ti pomogle društvene mreže u poslu?

Većina klijenata mi se javila na Instagramu, mislim da to sve govori. A primijetila sam da mi je i doseg tamo puno veći nego na stranici koju vodim na Facebooku. No, svakako je dobro imati više od jedne društvene mreže. Za sada nisam radila nikakva oglašavanja, iz razloga što u ovom trenutku nisam spremna posvetiti se velikom broju narudžbi. No, smatram to jako dobrom solucijom za daljnju promidžbu.

Kakvi su ti planovi za budućnost i postoje li možda nadolazeći projekti koje bi nam htjela otkriti?

Da, naravno. Imam mnogo ideja kojima se želim posvetiti, ali ih ipak držim strpljivo po strani.
Na umu mi je dizajn vlastite kolekcije nekih proizvoda, ali i suradnje. Realizacija istih će morati pričekati zbog faksa, a nadam se da ćete s vremenom i vi imati priliku vidjeti o čemu sam sada pričala. Do tada, jedino mogu raditi plan, ali ne i konkretne korake. Osim toga, u planu su svakako ilustracije i portreti po narudžbi.

Što bi poručila mladim ljudima koji su se opredijelili za ovakvu vrstu umjetnosti?

Svima koji imaju bilo kakve snove prvenstveno bih savjetovala da se vode srcem. Ponekad ne moraš imati točno određen cilj, svaki posao u koji se uloži mnogo truda, strasti i vremena rezultira dobro. Nikad ne znaš gdje će te uloženi trud odvesti, ali bitno je raditi i usavršavati se na području koje zbilja voliš. Također, treba dobro promisliti gdje se isplati žrtvovati i riskirati, jer nekad i to moraš, a gdje podvući crtu i cijeniti svoj rad.
Što se tiče same ilustracije, savjetujem da se ne boje istraživati. Potrebno je određeno vrijeme da osoba otkrije što to ima u sebi, a s vremenom će izgraditi vlastiti, prepoznatljiv stil ilustriranja. Da poslušaju svaku kritiku, ali obrate pažnju koliko se osoba razumije u to. Da ne dopuste da zbog određene kritike izgube ono što oni u dubini duše jesu. Da ono što je na papiru, budu uistinu oni sami.
Također, bitno je i stvarati poznanstva s ljudima koji se bave srodnim područjima, jer nevjerovatno je koliko možeš uspjeti kad ti se jednom velika vrata otvore.

 

Sve Anine ilustracije možete pogledati na službenoj Facebook stranici i na Instagram profilu!

 

Foto: Privatna zbirka

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Pročitajte još
Close
Back to top button
Close