DogađanjaIntervjuVijesti

INTERVIEW – Tonka Mršić: “Rano sam shvatila da se ne želim baviti nikakvim monotonim poslom”

Razgovarali smo s Tonkom Mršić, studenticom Glume i medija u Rijeci, studija pokrenutog od strane velikog hrvatskog glumca Rade Šerbedžije. Tonka je odrasla u Gospiću, a studij glume upisala je sa samo osamnaest godina, iz prvog pokušaja i bez previše priprema. Pogledajte što smo saznali o Tonkinom životnom putu i njenim dosadašnjim uspjesima.


Tonka za sebe kaže kako je oduvijek voljela čitati i izvoditi dramske tekstove u vlastitoj interpretaciji. Brzo je shvatila da se ne želi baviti nikakvim monotonim poslom i da joj gluma, koliko god bila naporna, odgovara.

Oduvijek sam voljela čitati i sama bih izvlačila pjesme i dramske tekstove, zatvarala se u sobu i onda ih interpretirala onako kako sam mislila da treba, a dobra stvar je bila što sam ih jako brzo pamtila. Osim toga, relativno rano sam shvatila da se ne želim baviti nekakvim uredskim poslovima jer me monotonija zna deprimirati. Gluma zahtjeva jako puno rada, u prosjeku 12 sati dnevno, no to mi je draže nego da sam od 8 do 16 sati zatvorena u uredu i da nešto tipkam.

Jedini izbor joj je bio studirati u Rijeci, a glavna motivacija su joj bili Rade Šerbedžija koji joj je veliki uzor i poznata redateljica Lenka Udovički.

Gluma kod Rade je bio prvi i jedini izbor od studija glume, dok je bilo kolega koji su pokušavali i na drugim akademijama. Zašto sam izabrala baš taj studij? Rade mi je oduvijek bio izvrstan glumac, a Lenka je velika redateljica koja je radila i u poznatom Globe kazalištu u Londonu što je već dovoljan razlog da se opredijelim za Rijeku. Osim toga, Rijeka kao grad mi odgovara, ima tu energiju za stvaranje umjetnosti.

Nije imala previše vremena i mogućnosti pripremiti se za prijemni ispit. U Amaterskom kazalištu Gospić nije dobila ulogu, stoga joj je preostalo vježbati kod kuće i u pauzama na poslu.

Radila sam sezonu i nisam se imala vremena spremati, osim 10 minuta dnevno. Zadnjeg dana, 31.8. sam pobjegla s posla kako bih mogla otići na prijemni i tada sam upala u drugi krug. Nisam nigdje prije glumila pa ni u Amaterskom kazalištu Gospić jer nisam dobila ulogu. Bila sam na Lidranu i na županijskim natjecanjima, no nikada nisam pobijedila, a nisam baš dobila ni najbolje kritike.

FOTO: Miranda Legović

Najveću podršku je imala od mame, a često se znala susretati s negativnim komentarima.

Prije svega imala sam veliku podršku od mame. Ona je, uz tetu Dijanu i tetu Jelu, jedna od one tri velike žene u mojem životu koje uvijek volim istaknuti kao najveću podršku. Imala sam podršku i od prijatelja i razrednice, no često sam se znala susresti s negativnim komentarima drugih koji nisu vjerovali da ću uspjeti. Problem je kada živiš u malom mjestu, puno se stvari očekuje od tebe.

Bilo joj je teško u stjecanju radnih navika i općenito u radu zbog nedostatka iskustva kojeg nije mogla steći prije dolaska na studij.

FOTO: Petra Šporčić

Na početku mi je bilo teško steći radne navike jer te Gospić kao mali grad ne tjera previše. Ipak sam si znala razmišljati i koliko god sam mislila da su drugi u prednosti jer su imali prilike ići na različite aktivnosti npr. gimnastika, balet i sl., Gospić ti ipak da nešto, nekakvu vrstu socijalne osjetljivosti. To je ono što ti mali grad pruža, dok u životu u velikom gradu ne primjećuješ kako drugi ljudi dišu i manje zamjećuješ karakterne osobine ljudi.

Tonka kaže da joj je studij puno pomogao u savladavanju tehnike i oslobađanju na sceni, a osim toga jako je zadovoljna svojim kolegama na studiju.

Studij mi je puno pomogao u razvoju, poboljšala sam pokret s kojim sam imala problem. Na početku mi je bilo neugodno stajati na sceni i bila sam sva zgrčena, a sad se puno lakše uživim u ulogu. Naravno, uvijek će biti mjesta za napredak. Moram naglasiti da mi ne bi bilo toliko lijepo da nemam ovako divne kolege. Imala sam sreću da sam s četrnaest ljudi koji se dobro slažu i podupiru u svemu.

Tonka je prije dva tjedna nastupila u Teatru Exit u Zagrebu s predstavom Bertola Brechta Dobri čovjek iz Sečuana. Mentori redatelji ove predstave su doc. art. Lenka Udovički i prof. emeritus Rade Šerbedžija, uz asistenciju Jelene Lopatić, dok je glazbu skladao poznati britanski kompozitor Nigel Osborne. Za pokret i koreografiju je zaslužan Staša Zurovac.

Osim u predstavi Dobri čovjek iz Sečuana, imali smo ju prilike vidjeti u predstavama Naš odgoj, Labuđe jezeroShakespeare ljetne noći – varijacije na Brijunima te u Bert Cabaretu. Osim predstava, glumila je u filmu Volim, kojeg je u suradnji sa studentima Glume i medija radio hrvatski glumac Leon Lučev. 

 

Foto: Privatna zbirka

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close