INTERVIEW – SINIŠA CMRK stigao u Liku: “Bog daj sriću i zdravlje!”

Novi razgovor za portal LIKACLUB napravili smo sa TV voditeljem Sinišom Cmrkom, televizijskim licem koje je od 1992. do 2003. bilo vrlo popularno. Lidija Bačić, Dalibor Petko, Saša Lozar i Ivana Kindl, samo su neka od lica koja ste mogli gledati u popularnoj emisiji Turbo Limach Show koju je Cmrk osmišljavao i vodio.

Siniša Cmrk sve češće posjećuje Ličko-senjsku, pa smo ga odlučili pitati što radi u Lici, što misli o Tesli i Starčeviću, te kakve planove ima. Intervju je objeručke prihvatio, pročitajte u nastavku.

Imamo informacije da ste u posljednje vrijeme sve češće u Ličko-senjskoj županiji. Što Podravec radi u Lici i kako se snalazi?

Da, dobro ste primijetili, tu sam počesto. Razlog, najvažniji, jest taj što sam se zaljubio u Liku. U njezine prirodne ljepote i u njezine ljude. Još je jedan vrlo bitan razlog. Mislim, zapravo osjećam da sam pronašao svoju očevinu.

Objasnit ću vam. Da, Podravec sam i time se dičim. Podravina je moja Mati. Ona je u mojoj duši, mojemu srcu i bez nje ne mogu, gdje god bio i gdje god zagazio. No, cijeli život sam tragao za očevinom. Nemam ovdje rođake, barem koliko mi je poznato, ali sam ovdje pronašao 2 oca. To je bilo potrebno mojemu razumu i kostima. Mislim i osjećam da je Ante Starčević jedan od tih očeva. Njegova društvena pojavnost i političko misaoni značaj je toliki da ga smatram ne samo Ocem domovine u tom smislu, nego i izuzetno avangardnim, humanistički orijentiranim misliteljem i praktičarom čije umno, i duhovno naslijeđe želim živjeti. On je za mene izuzetna pojava naše društvene stvarnosti i mislim da nije dovoljno shvaćen. Njegov humanizam ne potire njegovo domoljublje, čak štoviše, Starčević bi trebao biti primjer modernog političara koji Domovinu ljubi, a ostalo i ostale poštuje. Drugi otac, kojeg prepoznah i poštujem ga, jest Nikola Tesla. Smatram ga civilizacijski gledano, ocem 20. i 21.stoljeća. Eto, to su zaslužnici koji me ispunjaju ponosom, poštovanjem, a razvijaju u meni taj osjećaj ispunjenosti. Podravina Mati, a Lika očevina.

Poznati ste po dječjoj zabavnoj emisiji, ali i općenito se bavite kulturom i promocijama. U kulturnom smislu, ima li Lika potencijala izbrendirati se kao kulturološko sjecište u Hrvatskoj? Svjesni smo da ona to je, ali izbrendirana nije. Koji je Vaš stav?

Jako sam svjestan činjenice da je ova mala zemljica dala ogroman doprinos kulturnom nasljeđu svijeta, a promovirati to na najelementarnijoj razini je pravo zadovoljstvo. To znači da svaki kraj i regija imaju svoja blaga, neki više, neki manje otkrivena. Primjerice, Lika je za mene kičma Hrvatske, ne samo geografski, nego i što se tiče povijesno kulturološkog značaja. Zgodna je ova sintagma ”kulturno sjecište”, a to mi pobuđuje odmah koncept  raskrižja koje te može odvesti do različitih kulturnih sadržaja koji dodiruju mnogo toga. Ono što smatram najvažnijim je da se može doživjeti ”lički način života”, a koji uključuje ”ljudikanje”. Taj, svojevrsni ”laganini” stil života, okrenut manje-više iskrenoj upućenosti jednih  na druge, to je meni jako, jako blisko i mislim da se može iskoristiti u kulturološkom i gospodarsko turističkom smislu. Naravno, nadasve oplemenjuje ljudsku svakodnevicu, ali je nama, dolaznicima sa strane to jako uočljivo, a manje domaćim ljudima jer oni to žive. To doprinosi bitno i mnogim drugim aspektima stvarnoga života, od boljeg standarda svih Ličanki i Ličana, te ljudi koji su ovdje gnijezdo svili, a tako sve do pozitivnih učinaka na demografsku sliku Like i Hrvatske.

Ante Starčević se rodio u Lici, voli li ga Lika?

Mislim da ga Hrvatska, a ni Lika dovoljno ne razumiju i ne poznaju. Njegova čvrsta stajališta o slobodi kao pravu ali i o b a v e z i, s jasnom porukom da se Domovina slobodom treba dičiti kroz stupanj suverenosti, samosvjestnosti o vlastitoj vrijednosti i samopoštovanju, a uz uvažavanje drugih i drugačijih. No, najvažnije je da se ljudi zaista postave kao svoj na svojemu. Ne da tegle kojekakve jarmove vanjskih neokolonijalističkih interesa. Znači – drhtati ili saginjati se pred Bruxelles-skom političkom oligarhijom, NATO interesnom skupinom koja štiti krupni korporacijski kapital u osnovi, Svjetskom zdravstvenom orgainzacijom koja počesto sumnjivim interpretacijama ”svjetskoga zdravlja” čini veliku štetu čovječanstuvu, MMF-om koji je u biti lihvarsko politička organizacija koja porobljuje slabije države i društva, oprostite, to je sve daleko, daleko od političke i društvene zbilje velikana Ante Starčevića. Ili, ne vidjeti kako kulturološke trendove kroji korporacijski kapital i uvjetuje sustav vrijednosti cijelih društvenih grupa i naroda u cjelini. Mogao bih vam o tome podosta, ali nije mjesto ni vrijeme, za sada. Evo orginalnoga citata Starčevićevoga:

 U istinu, bez samostalnosti i neodvisnosti narod nemože biti narodom, osebom; nego je samo puk, množina čeljadi. Jedino uz samostalnost mogu cvasti narodi, zemlje i gradovi.

Tesla je promijenio svijet a rodio se u našoj županiji, jeste li posjetili Memorijalni centar u Smiljanu? Kako Vam se sviđa i jeste li zadovoljni viđenim?

Da, svakako, a ono što me najviše veseli jest mogućnost da se na Teslinom intelektualno duhovnom naslijeđu napravi puno više. Na primjer, vidio sam projekt još u povojima, ali realizljiv, npr. vjetroorgulja, Dinamičkog parka, tj. zabavno znanstvenog parka za sve grupe posjetitelja, ali i svjetskog formata. Dakle, Tesla će tek doživjeti svoju punu afirmaciju u ovom, ali i europskom i svjetskom okruženju. Red bi bio da je Lika ostvarenje u izvedbenom i promotivnom smislu dijela Teslina naslijeđa.

Smiljan je i mjesto koje osim edukativne ima i svoju turističku priču. Je li Lika dovoljno iskoristila Teslu za samopromociju?

Nije Tesla dovoljno afirmiran, to je jasno, nismo ga još dovoljno posvijestili i priznali kao oca 20. i 21. stoljeća.

Lički turizam je sve kvalitetniji, radi se na novim sadržajima i događanjima, što je Vama konkretno najzanimljivije? Od viđenog.

Mene osobno vesele Dani ličkoga krumpira u Lovincu, ostalo nisam baš vidio, ali ću si dati truda. Ono što me naročito veseli jest to što bih i sam htio doprinijeti razvoju manifestacija od kojih je jedna u pregovorima, a to je nadmetanje u počast Marijana Matijevića, tvz. Matijevićev kup. To će biti promocija zdravog načina života i humanitarizma koji nije ”per la figura”.  Isto tako festival Ličke rakije i palente na kojoj bi se, osim zabave i educiralo ljude o prekrasnom gastronomskom doživljaju Like naših predaka, svih zdravstveno socijabilnih prednosti toga i u budućnosti.

Na području naše županije u posljednjih nekoliko godina događaju se i veliki politički potresi. Kako komentirate način funkcioniranja ličke politike? Je li znanje ispred podobnosti?

Možda ću vas razočarati, ali ja sam u ovoj političkoj zbilji koju inače živimo, kontrapolitičan. Hoću reći, političari su svoju služnost pretvorili u loše gospodarenje društvenim kapitalom kojega niti razumiju, a niti zaslužuju. To se ne odnosi samo na Liku nego i na cijelu zemlju. Potom, sve se to pretvorilo u svojevrstni bahatluk koji se temelji, sociolozi bi rekli, na nezasluženom statusu koji je stečen, najčešće iskoristivši nedozrelost biračkog tijela, a ne po istinskoj privrženosti služenju svojemu narodu i zajednici. Jako, jako volim Hrvatsku i njezine ljude. Kao zajednicu ljudi koji tu obitavaju, kao društvo, ali u užem smislu, državni aparat ne volim do gotovo anarhističkih postavki. Da pojednostavim: Hrvatska, ta draga nam zemlja, s vrijednim, gordim, istinski konstruktivno orijentiranim ljudima prave humanističke i katoličke duhovnosti, zbog loših gospodara koji drmaju političkom zbiljom i kroje nam sudbine, a to je moja zemlja i volim je svim svojim bićem, dakle, ona je ogrezla u političkom kalu.  Političarima u Hrvatskoj, velikoj većini, ne bih dao da upravljaju malo većim kokošinjcem i da pri tom broje jaja i odvajaju ih s jedne strane na drugu. Podobnost? To je koncept primitivne mehaničke solidarnosti, koja se zasniva na ”samo meni-samo mojima”, ”sada sve i odmah-nije važno što će biti iza mene” i nepoštivanju istinskih vrijednosti Marijanskog naroda koji u kolektivnom biću nosi služnost, a ne podčinjavanje bližnjih. Primitivna dominacija, a ne suradnja, to je postavka na kojoj počiva socijalno politički okvir hrvatskoga društva, a to nije imanentno upravljanju zajednicom per se. Političari su se odrodili od Ljubavi, a pogone se sebičnošću i dokidanjem vlastitog i tuđeg dostojanstva. Većina toga proizlazi i iz sindroma ”biciklista”. Tlačiš pedalama dolje, a guzica ti je gore, pogodna da se u nju trpa sve i svašta. Što ti više, ti vanjski centri moći zbog kojih ugađaš nacionalne zakone i prodaješ suverenost vlastitoga naroda govore što ćeš i kako ćeš to više tlačiš puk prema dolje, a ugoda ti raste u guzici, jer eto, voliš trpanje.

Trenutno boravite u Korenici, jeste li posjetili Plitvice? Plješivicu? Plitvičke doline?

Da posjetio… Prehodao, prenjušio, preopjevao… Bespovratno se inficirao mirisima, zvucima i bojama. Zavolio ljude, zadružio se s njima, ljudikujem s njima. Nastojim zaslužiti njihovo povjerenje, a to ide s međusobnim upoznavanjem, nastojat ću dati samo najbolje od sebe da to tako i bude. Evo, kako moja pjesnička duša vidi Liku, dopustite samo fragmentarno.

Moja Lika s oblakom se grli

Velebit joj štiti moćna leđa.

Srce moje k njoj ti uvijek hrli

jer je dika hrvatskih mi pređa.

Oj, ti Liko, mila diko, samo ljubav imam za te,

štuj je, voli, kćeri Hrvatske i sine!

Gdje god iš’o, gdje god bio, stalno mislim na te,

ti si znamen, ti si plamen, Hrvatske mi Domovine!

Za kraj, koji su planovi Siniše Cmrka u Ličko-senjskoj?

Pa, najiskrenije, nikad nisam bio oskudan planovima, čak štoviše. Tako i ovaj puta, ali reći ću vam da mislim da možemo u Korenici iskoristiti tu njezinu protočnost za potenciranje baš ”ličkoga identiteta” uz zadržavanje specifičnosti svakog ličkog kraja.  To mislim u turistički gospodarskom smislu, kulturološkom, šire gledano, ali i što se tiče drugačijeg pristupa u nekim obrascima socijabiliteta. Primjerice osnivanjem DPO tvrtke, dakle, društveno odgovornoga poduzeća koje će na svim tim planovima i projektima zaposliti mlade. Moje će nastojanje i dalje biti pobuditi i probuditi različite skupine Ličanki i Ličana na akciju, na radostno sudjelovanje, a kroz dječicu i mlade ponajprije. Mislim da tu tome mogu uspjeti, uz pomoć dobre volje ljudi s kojima se družim, puno Ljubavi i Božjeg zagovora. Eto, planovi su da iz ljudikanja nastane ljudovanje, iz ljudovanja istinska radost druženja na korist mnogima, a iz te radosti da proteče istinska Ljubav za moje, tvoje, naše bližnje. Da, svi moji planovi teku k tomu ušću, a od samoga Izvora. Nitko sretniji od mene ako budem mostić, ako budem instrument ostvarenja nekih od tih planova. Isto tako, predložit ću Ličankama i Ličanima da realiziramo Prvi svjetski dan optimizma i pokažemo Domovini i svijetu da znamo tko smo, što smo, kamo gledamo i kuda idemo. Na kraju, evo i jednog ”staroličkog” pozdrava kojeg volim na dolasku poželjeti – Bog daj sriću i zdravlje! Ili na odlasku, svejedno.

 

---

Foto: Privatna zbirka