INTERVIEW – Goran Šafarek: “Uskoro ću snimati film za Nat Geo Wild, i to baš o Velebitu i Lici”

LIKACLUB

Ovaj tjedan razgovarali smo s poznatim hrvatskim biologom, istraživačem, snimateljem i putopiscem Goranom Šafarekom. Goran, koji je biolog po struci, strastveno proučava rijeke već 10 godina. Napisao je monografiju “Rijeke Hrvatske” i više od stotinu članaka u prestižnim časopisima poput National Geographic i GEO. Također je i autor nekoliko kratkometražnih dokumentarnih filmova. U posljednje vrijeme posvetio se promociji hrvatske prirode, a česta tema njegovih radova su Lika i Velebit. S Goranom smo pričali o njegovim projektima i posjetima Ličko-senjskoj županiji, ali i problemima s kojima se susreće u svom poslu te mnogim drugim temama. Što smo sve saznali – otkrijte u nastavku!

Biolog po struci, a zapravo i fotograf i video snimatelj? Što više volite, i kako stignete biti stručni na oba područja?

To zapravo ide jedno s drugim. Kada ste puno na terenu, onda imate i vremena i za snimiti nešto. Također, volim snimati i pisati pa sam s vremenom krenuo u popularizaciju prirode i znanosti.

Znanje iz biologije i prirode općenito pomaže mi u snimanju prirode – i foto i video. Volim podjednako i istraživanja i snimanja.

Foto: Goran Šafarek

Vaš posao iziskuje puno putovanja, koliko ste mjesečno na putu? I je li naporno? Koliko često putuje u inozemstvo, a koliko ste u Hrvatskoj?

Po terenu sam od ranog proljeća do kasne jeseni i tad sam malo doma. Posvuda po Hrvatskoj, ovisno na čemu trenutno radim. Vani, u inozemstvo idem ponajviše zimi kada je kod nas ipak sve uspavano. Moja putovanja možete pratiti i na Instagramu.

Trenutno radim na filmovima Rijeke Hrvatske i Priroda Hrvatske te nekoliko manjih.

Prošli ste i države poput Madagaskara, a imamo informacije i da ste se bavili njihovim turizmom. Koja je razlika između turizma Madagaskara i turizma Hrvatske?

Da, surađivao sam s njihovom agencijom za nacionalne parkove. Madagaskar je zemlja izuzetne biološke raznolikosti, ali vrlo siromašna. Ekoturizam je stoga značajna gospodarska grana, baš kao kod nas turizam na jadranskoj obali.

Koliko često posjećujete Ličko-senjsku županiju i što biste posebno istaknuli kao najbolje izlete? Zašto?

Često sam u Ličko-senjskoj županiji, prije svega Velebitu, rijekama i krškim poljima. Velebit je mitska hrvatska planina, a lička krška polja s fenomenom plavljenja, ponornica podzemnih tokova su meni izuzetno zanimljivi. Iako je mnogo toga poznato o Lici, ti prirodni fenomeni su još malo poznato javnosti te se trudim da ih populariziram.

Mogu reći da ću uskoro krenuti u snimanje filma za svjetski poznatu kuću Nat Geo Wild, i to baš o Velebitu i Lici.

Što se tiče izleta, njih stvarno ima puno. Od poznatih Plitvičkih jezera do bezbrojnih velebitskih staza. Svakako bih obišao i ličke rijeke, pogotovo u proljeće. Tada recimo kod Lovinca teče Suvaja, podno Velebita gdje na vrhovima još vlada snijeg.

Foto: Goran Šafarek

Posljednji video uratci su s Velebita – Tulove grede, iz Brinja i s Gacke. Kada ste to snimali i kojom prigodom? Doživljavaju li lokalne vlasti Vaš rad i promociju turizma i prirodnih i kulturnih ljepota Ličko-senjske županije?

Ove sam videe snimio što usput, što ciljano. Da, lokalne vlasti još doživljavaju, jer za turističku zajednicu Ličko-senjske županije radim fotografije. No, na nacionalnoj razini ne, s velikim institucijama gotovo ništa. Tu je veliki novac u igri i mislim da su u pitanju lobiji i klanovi koji dobivaju prilike.

Ako uspoređujete Liku s drugim dijelovima Hrvatske, što vas je najviše razveselilo i iznenadilo, a što najviše razočaralo i rastužilo?

Lika je uvelike sačuvana, i prirodna i kulturna baština. Ono što se vidi iz perspektive svjetskog putnika, je recimo arhitektura koja je previše pobjegla od tradicionalnog. Ne kažem da se treba vraćati u starinske kuće, ali renovirati prema tradicionalnom stilu, bilo bi idealno. Danas kad putujete Alpama, imate i predivu prirodu, ali i divna sela. Ono što me uvijek rastuži su ličke rijeke koje su previše izmijenjene. One su prepune endema riba, ali danas previše kanalizirane i iskorištene za hidroenergiju. Treba samo pogledati sudbinu slapova kod Švice – to je moglo biti u najmanju ruku središte kao Rastoke.

Foto: Goran Šafarek

Kolumnist ste i autor na nekoliko poznatih hrvatskih portala poput Index-a, ali i svjetskih kao što je National Geographic. Ima li prostora za prirodu u medijskom prostoru? Kakvi su komentari na Vaše članke i kako ih doživljavate?

Naši su mediji jako čudni. Kritiziraju političare, a sami im daju najviše prostora. Potom, dominira žutilo. Pogledajte neke objave recimo Jutarnjeg i Večernjeg lista na Facebooku – oni plaćaju sponzorirane postove o nekom žutilu usred svijeta! Kontinuirao sam im (kao i drugim portalima) slao besplatno moje video uratke koji promoviraju Hrvatsku, to ih uopće ne zanima. Sjećam se jednog divnog videa iz susjedne Bosne. U roku dan-dva prenijeli su ga svi nacionalni portali, ponoseći se prirodom svoje zemlje. Kod nas, samo lokalni li specijalizirani portali to rade. Uspio sam jedino na Indexu predstavljati prirodu Hrvatske i na tome im hvala.

Je li u Lici moguć održivi razvoj? Što mislite da je u Lici najveći turistički potencijal, a da uključuje održivi razvoj?

Lika već sada živi prilično održivo. Najveći potencijal svakako su i dalje Plitvička jezera, ali tu bi se dalo još mnogo toga održivo razviti. Naglasak treba biti na ekološku proizvodnju hrane i dakako turizam.

Foto: Goran Šafarek

Plitvice nisu najbolji primjer, ali može li se još nešto spasiti od prosječno 2 000 000 posjetitelja godišnje? Što mislite kako to komentira priroda, kako to komentiraju jezera i ribe koje plivaju u toj vodi uz takvo mnoštvo posjetitelja dnevno?

To je teško rješiv problem. Političari i ekonomisti bi što više novaca, a zaštita prirode što manje ljudi. No, toliki broj ljudi i nije nešto tako strašno. Mene više brine galopirajuća urbanizacija oko jezera, ona stvara otpad, kanalizaciju i sve ostalo.

Jeste li vidjeli kanjon rijeke Like? Podijelite doživljaj s nama.

Vidio sam kanjon Like, iako, iskreno rečeno, mene to rastužuje. Lika odavno nije više prirodna rijeka nego dobrim dijelom akumulacija.

Foto: Goran Šafarek

Istaknuti ste član Svjetskog fonda za zaštitu prirode (WWF-a), čim se u instituciji bavite i koji su glavni ciljevi?

Ja samo surađujem s WWF-om. Trenutno je u tijeku projekt LIFE, revitalizacija Drave, vrijedne preko 4 milijuna eura. Dakle, napredna Europa ukaže u oživljavanje rijeka, a ne u njihovo uništavanje. Moglo bi se na taj način mnogo toga napraviti i u Lici.

Foto: Goran Šafarek

U svom blogu požalili ste se na odnos velikih državnih tvrtki prema Vašem stvaralaštvu i financiranju, s čim će se složiti i mnogi freelanceri. S obzirom da ste etablirani profesionalac dokazan i na svjetskoj razini, što smatrate glavnim problemom neprepoznavanja toga u velikim državnim tvrtkama?  Možda ih priroda samo ne zanima?

Nisam se požalio, samo primijetio. Nitko nije dužan nikome ništa, ali ti projekti su jako skupi i naravno traže dodatno financiranje. Ali, paradoks, dok Hrvatska daje za svjetske putnike, teško se daje za promociju hrvatske prirode u svijetu, kao i edukacije. To je izokrenuti svijet influencera – popularnosti koji se velikim dijelom plaća.

S druge strane, HTV koji radi natječaje za vanjsku produkciju nije zainteresiran za promociju Hrvatske, ali i prodaju vani. Dakle, dok mene angažira Nat Geo Wild, HTV me odbija. Opet će stranci prodavati Hrvatsku, a mi ne.

Foto: Goran Šafarek

Imao sam i ja svoj san – veličanstvene filmove o Hrvatskoj, no moj san nije se (još) ostvario – za to izgleda moraš biti drukčiji tip igrača.” – naše pitanje je: Kakav tip igrača?

Nedavno sam pisao na svojem blogu kako se financiraju putovanja po svijetu. I ja sam prije mnogo putovao, ali to su bili budžeti vanjskih partnera ili za svoje novce. Od 2011. posvetio sam se Hrvatskoj, zaštiti prirode, održivom razvoju, promociji kroz filmove, knjige itd. Imate pak profesionalne putnike, da ne kažem „istraživače“ koje uvelike financiraju sponzori i koji stalno „žicaju“ novac. Princip da kontinuirano dobijem ogromne tuđe novce od sponzora i dobrih ljudi te da onda još zarađujem knjigama, predavanjima i na sličan način, iskreno mi se sve više “gadi”. To postaje ogroman biznis prelijevanja novaca sponzora i dobrih ljudi u džepove marketinških stručnjaka koji putuju svijetom.

Istina, u početku sam dobio neke manje sponzorske novce. No, nakon 2008. kada je počela kriza, nisam ih više ni tražio. Dobio sam jedino za Andamane i Šri Lanku popust na penjačku opremu od Iglua i to je bilo to. Jednostavno, dok neki ljudi nemaju ni za jesti, a kamoli otići na more, postalo mi je nemoralno žicati i odnositi novce iz Hrvatske. Da bude jasno, nisam protiv pothvata i ekspedicija, štoviše. Osvajanje vrhova, istraživanje prirode ili slično, to je sve normalno. To su skupi poduhvati koje si rijetko tko može priuštiti, no nisu svaki dan. Nisam međutim za takav stil da mi je to glavni izvor prihoda, pogotovo u ova teška vremena. Ovdje bih volio spomenuti alpinista Mateja Perkova koji ide na takve ekstremne pothvate s šačicom novaca u džepu, što poznatim istraživačima nije “ni za kavu”. Da, čovjek traži sponzore, ali zaista s mjerom i poslije svojih osvajanja vrhova ne ide odmah u Pariz ili Tajland.

Foto: Goran Šafarek

Kad gledam iz perspektive financija, bolje bi mi bilo da sam nastavio ići po svijetu. Ispada da je na kraju lakše dobiti novce i od sponzora i od dobrih ljudi za egzotična putovanja, nego za promociju Hrvatske i edukaciju o prirodi. Imao sam i ja svoj san – veličanstvene filmove o Hrvatskoj, no moj san nije se (još) ostvario – za to izgleda moraš biti drukčiji tip igrača. Igrača s dobrom marketinškom mašinerijom, člana neke stranke možda ili onog koji se gura u medije.

Vaši projekti su i Priroda Hrvatske, Rijeke Hrvatske i Explore Croatia. Ispričajte nam o čemu se radi i gdje se može pratiti.

U posljednje vrijeme, posvetio sam se promociji hrvatske prirode, kroz knjige, filmove, i internetske stranice. Vodim  Priroda Hrvatske, Rijeke Hrvatske i na engleskom jeziku Explore Croatia. Također, vodim YouTube kanal s kratkim videima, prije svega o prirodi Hrvatske. Na Facebooku vodim stranice Priroda Hrvatske.

U Lici trenutno vlada velika migrantska kriza, migranti provaljuju u kuće i Ličani se osjećaju prilično nesigurno. S obzirom da ste bili u Siriji i snimili o tome dokumentarac, smatrate li da su oni zaista opasni ili samo bježe od lošeg stanja u svojoj državi? Na kraju krajeva, otkud trenutni migranti – jesu li svi iz Sirije ili? Podijelite mišljenje.

Migranti – to je jako miješano društvo. Nisu samo Sirijci, već iz Afrike i Azije općenito. Neki bježe od ratnih strahota, drugi zbog politike, reći od siromaštva itd. Bojim se da među njima ima i ekstremista koji su divljali i bacili oružje. Oni bi mogli biti sjeme novih radikalizma među mladima, ali većina ipak traži samo bolji život.

Boravio sam u Siriji i snimio film o stanju ondje, na području pod kontrolom vlade Bashara al-Assada. Valja reći da su sukobu u Siriji kumovale zapadne sile, koje su iskoristile velike unutrašnje probleme. Građanska revolucija ubrzo je prerasla u islamističko divljanje potpomognuto SAD-om i zapadnim silama. Da bi to kontrirali, Iran i Rusija ušli su također u sukob. Tu je još mnogo slojeva kao što su trzavice između patrijarhalnog islama i onog građanskog, između Šiita i Sunita, lokalni odnosi arapskih sila, regionalni sukob Irana i Izraela.

Komentari

X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u