Gazda vazda

I to smo dočekali. Cijela Hrvatska ujedinila se u borbi za jednostavnog, malog čovjeka. Kojeg li spokoja i mira u dušama našim! Pohrlili smo i nedjeljom i blagdanom, i ujutro i kasno navečer, još jedanput pošteno ispeglali kartice njemu u čast i za njegov spas.

Jer ipak, tisuće još jednostavnijih, još manjih o njemu ovisi. On mrači i oblači, njegovo sunce nas grije i miluje nas njegov blagi pogled podno Sljemena na carstvo zemaljsko. A mi smo njegovo blago. Dosad smo šutjeli nije nas bilo briga za tisuće žena, majki, koje su preslagivale kutije, teglile robu i stajale nam na usluzi s blagim osmijehom na usnama koji je vapio u pomoć. Za ono malo plaće koju bi dobile kako bi naši vlastodršci bili mirni, jer je zahvaljujući njegovoj milosti lista nezaposlenih manja. A mi smo uporno čekali u redovima i bilo je sve dobro, domaće.

Sad smo zabrinuti. Što ćemo jesti i piti, u što ćemo se zaogrnuti, hoćemo li uopće moći funkcionirati ako njegova šiba otupi? Dobar dan gazda, kako vam možemo pomoći? Kolektivni jamac za vaše kredite već jesmo, a mi bismo, eto, htjeli biti korisniji.

Jer, što je život nego fantazija?