FOTO Letinac – selo s kalendarom starim 11.500 godina, župom iz 1807. i zaštitnikom Antunom Padovanskim

Lana Matica 24. svibnja 2019. 14:48

2 minuta

U srcu Like, smješteno 8 km istočno od Brinja, nalazi se selo Letinac koje na svom malenom području krije bogatu i zanimljivu povijest koja seže daleko unatrag. Naselje je pod ovim imenom prvi put zabilježeno 1645. godine, a danas se sastoji od 12 zaseoka i broji samo nešto više od 150 stanovnika.

Tajna Siničić špilje

Omiljeno izletište Brinjskog kraja je Siničić špilja, smještena na cesti prema Letincu, 4 kilometra južno od središta Brinja. U spilji su pronađeni keramički predmeti i kosti životinja koji dokazuju da se ovdje nalaze tragovi jednog od najstarijih naselja u Lici. Siničić špilja je i u prošlosti bila često posjećivana, o čemu svjedoče stotine grafita u njenoj unutrašnjosti. Najstariji potpis nastao je 1860. godine, a glasi: Spinette, 1860. Slijedi nekoliko potpisa iz 1868. godine te mnoštvo s početka 20. stoljeća. Svi potpisi se nalaze na otprilike 200 metara od ulaza. To je krajnja točka do koje je većina posjetitelja mogla doći, jer iza toga slijedi podzemno jezero koje otječe u kanale.

1997. godine, kada su podzemne vode bile niske, skupina zagrebačkih i karlovačkih speleologa uspjela je proći u nedostupan dio špilje. Nakon što su otkopali i probili začepljene kanale, na zidu udaljenom 500 m od ulaza pronašli su neobične simbole urezanu u stijenu. Znanstvenici do danas nisu uspjeli odgonetnuti što oni predstavljaju, no pretpostavlja se da se radi o primitivnom mjesečevom kalendaru starom čak 11.500 godina.

Na zidovima Siničić špilje pronađeni su i urezani križevi. Znanstvenici vjeruju da su oni nastali u 15. stoljeću, za vrijeme egzorcističkog obreda koji su izveli redovnici augustinci s područja Brinja. Najvjerojatnije je da su mještani pronašli tajanstvene znakove i veliki broj kostiju i rogova jelena koje su pripisali zlim silama te pozvali redovnike iz brinjske opatije da u špilji obave egzorcizam.

Osim tajanstvene poruke iz prošlosti, Siničić špilja čuva još jedno blago. U njoj živi endemska vrsta rakušca, takozvani Redenšekov rakušac koji je u kategoriji kritično ugrožene svojte (Crvena knjiga spiljske faune) i do sada je pronađen jedino u ovoj špilji. Špilja je također stalno stanište kolonije šišmiša i nalazi se na popisu Natura 2000 kao zaštićeni objekt za očuvanje vrsta i stanišnih tipova.

Sveti Antun – nebeski zaštitnik Letinca

Nebeski zaštitnik Letinca je omiljeni pučki svetac Sveti Ante Padovanski, a Župa Letinac osnovana je 1807. godine, zajedno sa još 50 župa u tadašnjoj Senjskoj i Modruškoj biskupiji. Stotinu godina nakon osnivanja župe sagrađena je letinačka crkva Sv. Antuna Padovanskog.

Novo ruho kapele Svetog Duha

Istočno od Brinja, s lijeve strane ceste za Letinac, visoko u brdima nalaze se ostatci starog grada Jelovika koji je u prošloti dominirao istočnom stranom brinjskog polja. Jelovik je bio srednjovjekovni ladanjski posjed knezova Frankopana, a kao što mu i ime govori, većim dijelom bio je izgrađen od drvene jelove građe. Na šumovitim obroncima ispod Jelovika, u zaseoku Pađeni, nalazi se okružena suhozidom slikovita crkvica Svetog Duha. Dugo vremena bila je u lošem i derutnom stanju i nije bilo moguće vršiti bogoslužje u njoj, no nedavno je obnovljena i spašena od zaborava. Na mjestu današnje crkve Sv. Duha nekada je bio pavlinski samostan, a tik ispod crkve nalazi se kapelica sv. Roka.

Zaboravljeni lički Herkul iz Plaščice

Na kraju priče o Letincu spomenimo još i zaseok Plašćica, rodno mjesto poznatog hrvatskog književnika i karikaturista Damir Karakaša. Neka od najpoznatijih Karakaševih djela su višestruko nagrađivani roman “Sjećanje šume” te zbirke priča “Kino Lika” prema kojoj je snimljen igrani film u režiji Dalibora Matanića. Još jedan poznati stanovnik Plašćice je djed Jure Rajković koji je ostao upamćen kao najjači čovjek u Lici i najbolji harmonikaš u brinjskom kraju. Rajković je rođen 1928. godine, a stariji stanovnici Brinja i danas se prepričavaju anegdote o njegovoj nadljudskoj snazi. Kažu da je ovaj skromni čovjek golim rukama dizao u zrak motocikle, volove, trupce, pa čak i konja s jahačem. Zaista neke čudne sile i posebni ljudi postoje u ovom tako malenom selu već više od deset tisuća godina…