“Egzotični cvijetnjaci i bašće uskoro u Lici”

Ličani su oduvijek bili vrijedni i radišni, a to se najbolje pokazuje upravo u proljeće. S dolaskom proljeća veselje i živahnost iz kuća prenosi se na polja, livade, ali i vrtove, pa ću danas pričati upravo o njima, vrtovima.

Što se nekoć sadilo u vrtu?

Prije je sa samim dolaskom proljeća započinjala sadnja. Prije svega žene su posebnu pažnju posvećivale cvijeću i „prisadu“ s toga je cvijeće bilo prvo što se sadilo i u vrtu, ali i oko kuće. Najčešće su to bili jorgovani, lipe Kate, Božje ovčice, georgine, neveni , domaće perunike, kadifice i astrice, ali i domaća Ruža penjačica od koje se znao napraviti čaj ili sok. Cvijeće je bilo oko kuće na svakom slobodnom komadiću zemlje, ali bi se cvijeće sadilo i u jedan dio vrta. Vrt i takvo cvijeće savršeno se uklapalo uz drvene ograde (plotove) i davalo posebnu draž i umjereno šarenilo starim ličkim kućama. Još ako su domaćice imale mašte i stila znale su takvim izborom cvijeća napraviti prave male bajkovite vrtove ili cvijetnjake kako su ih u narodu zvali.

Pričala sam u prijašnjim tekstovima o hrani i tome kako u proljetno i ljetno doba godine prevladavaju povrtnice pa s toga možemo zaključiti da su se u vrtovima (bašćama) najčešće i sadili grašak, mahune, grah, peršin, mrkva,kupus luk, kapula i škanjola te salata i cikla. Bašće su bile u ljetnim danima glavni izvor prehrane i zato su se sadile na većim površinama i sve su bile ekološke i zdrave, a način spremanja tih povrtnica za neku je drugu kolumnu.

Kukuruz je kao i krumpir neizostavna namirnica koja se sadila, ali bi ove dvije povrtnice imale svaka svoju oranicu jer osim ljudi s ovim su se namirnicama hranile i životinje pa su se sadile u velikim količinama. Voće se sadilo u voćnjacima iza kuće ili kraj kuća. Sadile su se isključivo šljive i jabuke, a gdje god se mogla vidjeti i trešnja, orah ili dud i dunja. Bilo je tu i voća koje ne znam da li danas i postoji kao belica, ciburka , bijela i crna murva(dud).

Život u Lici omogućuje nam veliko dvorište i duge livade, ali i mogućnost sadnje vrta te uzgoj voćki. No danas je i u Lici situacija malo drugačija. Zbog pogodnog geografskog područja i mogućnosti velikih okućnica Ličani još uvijek rado sade svoje vrtove i uzgajaju voćke, no na žalost i tu imamo modernizacije i promjena. Uz klasične povrtnice koje su nam potrebne za život svi se okrećemo nekim novim namirnicama koje i nisu baš pogodne za našu zemlju ili klimu poput lubenice ili đumbira, kikirikija te raznih rajčica. Rijetko još ljudi danas sade šljive i jabuke već svi pokušavaju uzgojiti, smokvu, maslinu ili breskvu i limun, a osim što pokušavaju uzgojiti voćke iz drugih krajeva lijepe naše nađe se tu i uvoznih voćki poput Japanske jabuke ili jagode. Oko kuća više ne raste domaće cvijeće ili Pavenka već neko egzotično ukrasno bilje koje našim vrtovima daju neki moderni štih.

S jedne strane svi žudimo za nečim neobičnim, egzotičnim i ne tipičnim namirnicama kako bi se mogli pohvaliti drugima, dok s druge strane svi rado volimo ono naše domaće i tradicionalno. Zašto onda umjesto da mijenjamo običaje i pokušavamo s nečim neobičnim ne vratimo ono naše staro i izvorno. Naravno ne želim reći da ne smijemo isprobavati ili pokušavati, no prvo posadimo ono za što smo sigurni da je naše i tradicijsko, a onda onako „usput“ pokušajmo i s nečim novim, jer možemo mi probati nešto novo i ne poznato, ali ne dozvolimo tradiciji da se ukine koja je k tome još zdrava i fina. Mislim da će naše domaće sadnice cvijeća i povrća uskoro postati egzotika, a kako mi sve više težimo za egzotikom doći će i oni u naše moderne i egzotične „cvijetnjake“ i „bašće“.

 

---

Foto: pixabay