EGIPATSKA AVANTURA: Obilazak piramida, ljubljenje Sfinge, i par dojmova

Nakon dobrih reakcija na prvi tekst EGIPATSKA AVANTURA: Odgovori na najčešća pitanja nakon putovanja s glavnim dojmovima, idemo na ono glavno. Polazak u Egipat, obilazak piramida. Keopsove, Kefrenova i Mikerinova. Potrebno je istaknuti svaku, jer je svaka posebna na svoj način. Riječ je o obitelji kraljeva. Danas pišem i o ljubljenu Sfinge, smiješnom turističkom običaju, te putu prema Sakkari.

Dolazak u Kairo i prvi dojmovi

Dan prije cijele priče Egipta, bio sam na svadbi sestrične. Ćao Petra, i još jednom čestitamo Petra! Kolegica i ja, sa svadbe se vratili u 2 ujutro, već oko 4 sam dignuo sidro, pokupio jedan kofer i krenuo put novog Dr. Franje Tuđmana. Idem daleko, a znam samo avione i hotele. Ništa ostalo ne znam, jer je to morala bit avantura. Pokupim kolegu da uzme auto, popijemo kavu na aerodromu, lijepo se pozdravimo i već sam na putu. Ulazim u avion Croatia Airlines, i imam što vidjeti… do Beča se vozim famoznim “Lika” propelercem. Reko ovo je dobar znak, za osmjeh na licu, Lika me ispraća na dug put od osam dana. Put u Kairo iz Zagreba bio je preko Beča, i nakon manje od sat vremena već smo bili u Beču. Tad još nisam bio u “selfie” modu, pa je fotka obična ali jasna. Lika do Beča!

I tako u Beču sjedamo u fini Airbus 321, Austrian Airlines. 95% Egipćana i ja. Već na prvu učinilo mi se da je turista jako malo, ali reko – to je možda slučaj na tom letu. Što se kasnije nije pokazalo točnim. Put je trajao nešto manje od 4 sata. Prilično miran, vrhunski avion, puno udobniji od onog maloprije spomenutog Dasha. Situacija je bila jedino pri slijetanju, malo turbulencija, ali preživjelo se i spustili smo se na ugodnih 40°C u Kairo. Pakao.

Odmah na aerodromu vladao je priličan kaos. Išao sam tamo gdje svi idu, s idejom “valjda oni znaju”. U tom stilu prešao granicu, nakon čega me trebao čekati hotelski prijevoz do Gize. Ipak, tablice s imenom hotela i vozača nigdje… I nastaju prvi problemi. Lutam ispred aerodroma, na jednom mjestu okupljena masa, samo dva auta stoje i čekaju (ne mene), situacija gdje me hvata prvi Egipćanin. Doslovno hvata s pitanjima – koga čekaš, ja te vozim, gdje ideš, ja te vozim, nećeš tu pronaći svoj auto, vozim te za 20 eura, i slično. Bez obzira što ga ignoriram, on ide zamnom i ne odustaje, 100 metara stišće nekog tko nema pojma gdje mu je prijevoz, i nudi svoj prijevoz. Mobitel mi ne radi, Interneta još nema pa ne mogu pozvati ni hotel. I tako sam prvi put nasjeo, mislim si – ništa mi ne preostaje s obzirom da nema mog prijevoza, bitno je doći do hotela, kakogod, makar sa “specijalcem”. I sjednem ja, nakon prvih 200 metara cijena već nije 20 eura nego 30 eura, jer je to “too far my friend”. I onda me skoro ostavio nasred ceste, srećom “skoro”. Da skratim priču, vozio me dobrih pola sata, i na kraju mi izbio iz džepa 26 eura. Ne pitajte zašto 26, ne bi se ni vi snašli. A “pametni” među vama, ne bi ni vi. Egipćani su sto godina ispred nas u tom “biznisu”. I da odmah krenem s objašnjavanjem zašto “pelješe”, nije stvar u tome da ne možete odbiti, nego u tome da niste sigurni što će biti ako otpilite dogovor s njima. U konkretnom slučaju, na pola puta je taksist rekao da će me vratit na aerodrom, no dobro!

I tako, napokon u hotelu. Za prvi hotel i boravak od četiri dana izabrao sam Great Pyramid Inn. Sobu s pogledom na piramide, jer je to bila poanta cijele priče. I stvarno, dolazim, soba uredna, hotel čist, a s prozora… POGLED NA PIRAMIDE! Keopsova i Kefrenova piramida odmah ispred prozora, iz kreveta. A Mikerinova malo dalje. Tako  blizu jednog od sedam čuda svijeta! Evo pogleda s prozora sobe.

Nakon raspakiranja krenuo sam na terasu hotela i uslijedilo je još veće oduševljenje. S vrha hotela vidi se još bolji i ljepši pogled, ali ovaj put na sve tri piramide. Fascinantno je bilo vidjeti građevine koje su građene prije puno tisuća godina, ispod vlastitog prozora i s terase gdje ćeš doručkovati, ručati i večerati sljedećih par dana. Teško je riječima opisati. Cijeli taj dan nisam skidao osmjeh s lica, ni drugi dan, doduše ni treći…

Istu večer menadžer hotela već mi je prodao dva izleta. Time mi je rješio problem i za dva dana uzeo 150$. Na prvu mi se činilo skroz ok, kasnije sam mislio da je možda malo preskupo. Čitaj – anegdota s devom treći dan (sljedeći nastavak avanture). I tu prvu večer, ideja je bila da krenem s kušanjem njihovih specijaliteta. Domaćin u hotelu predložio je nešto što se zove “Kofta”. Kofta je nešto tipa bosanski čevapi s rižom.

Dobijete četiri velika čevapa i pločicu riže u nekoj biljci – mislim da je peršin iako je malo ljutkasta biljka pa možda i nije. Osim toga, dodatno umak (nešto kao hren ali bolje) i salata (nešto kao miješana salata s posebnim umacima). Nisu nigdje pisali sastojci, a nisam takav gurman da me detaljno zanimalo sve o sastojcima. Meni je kofta bila fina. Ukusno, čudni začini, sve u svemu drugačije i odlično. Doduše nekoliko puta sam ju jeo, pri kraju avanture je riža postala višak pa sam zamijenio pomfritom. Ličanima ipak ide bolje krumpir od riže.

Prvi izlet – prvi šokovi. Pri samom dolasku prvog dana osjetio sam kulturološki šok. Država koja je 90% muslimanske vjeroispovjesti, živi drugu kulturu s drugim običajima. I to je sasvim logično. Međutim, nije samo to. Ljudi, ulice, promet, trgovine, ponašanje – sve. Drugačije je sve. Egipat je svijet za sebe. Osobno mi je ovo prva istočna (i afrička) zemlja u koju sam putovao. Tim sam vjerojatno bio šokiran još više. Smješten u Gizi, predgrađu Kaira, spreman krećem u obilazak Keopsove, Kefrenove i Mikerinove piramide, te Sakkare i Memfisa.

Obilazak piramida

Sjedam u uredan i čist Mitsubishi Lancer, automatik, s vrhunskom klimom na cca 25°C. Moram li podsjećat da je vani oko 40? Iz tog razloga to je jako bitna info tog dana jer smo se dosta vozili. U Mitsubishi ulazi Rasha, moja vodičica tog dana. Gospođica od 30 godina, uredna muslimanka i dobra govornica engleskog. Prva točka stajanja bila nam je Keopsova piramida, kupuje mi sve ulaznice ali me prema piramidi šalje samog. Usput upozorava da mi je tog dana samo ona vodič i da će biti mnogih koji će to željeti biti ali ih moram ignorirati i govoriti “hvala” tj. “šukran”. Mislim si, pretjerujete, ali – nema problema. Nakon njenog kratkog predstavljanja Keopsa, kraljevstava i onog povijesnog što vas vjerojatno ne zanima, krenuo sam prema piramidi. U roku od 10 minuta prišlo mi je otprilike 30 onih koji su htjeli nešto reći, poželjeti dobrodošlicu – i zaraditi. To je već bilo previše. Teško se opustiti kad uvijek morate “čuvati leđa” od nekog tko se gura da priča s vama. Isto tako teško vam je to opisati taj osjećaj nesigurnosti. Neki konstantan presing na svoj mir. Presing je trajao sve dok nisam napravio desetak fotografija, popeo se desetak metara na Keopsovu piramidu i krenuo prema hladnom Mitsubishiju. Odlučio sam ne kupovati ništa od suvenira (koji su bili razbacani podno piramide), jer je to u tom trenutku bio prevelik stres uz hordu onih koji mi žele nešto reći i poželjeti dobrodošlicu – “welcome to Egypt”. Kad smo kod toga, nakon tog pitanja ide ono – “where are you from”, nakon čega razgovoru i gnjavaži nema kraja. Ipak, piramidalni selfie s Keopsove nitko ne može nadmašiti i ostaje mi za vječnu uspomenu na ovu ludu avanturu. Keopsova piramida je fascinantna, ogromna. Ljudi to sigurno nisu mogli sagraditi bez nečije pomoći. I pritom ne mislim na pomoć drugih ljudi.

Uglavnom, Mitsubishi čeka, hladan i siguran. Idemo daje, drugu piramidu obilazimo i idemo na treću – Mikerinovu. Ideja s Mikerinovom je da ju nakon kratkog Rashinog predstavljanja opet obilazim sam. A posebnost je činjenica da se u ovu piramidu može ući. I tako, ista priča kao i kod Keopsove. Međutim, ovaj put u Hrvatskoj nam poznat pojam – “sprega vlasti i narod”, ovdje u negativnom kontekstu. Ulaznicu na piramidu mi uzimaju službenici, a nakon ulaza već me čeka gospodin koji se predstavlja kao da radi tamo. Ulazimo u piramidu putem strmog prolaza koji se spušta u samo srce Mikerinove piramide. Ovi trenutci bili su pomalo klaustrofobični, jer je osim što se spuštamo “zgrbljeni” ( usput – na taj način se dolazilo do kralja – “odavanje počasti”), vrlo je nisko i usko. Po dolasku u srce piramide, unutra zapravo nema ništa. Službenik govori da su sve odnijeli u Egipatski muzej. Izlazimo, i saznam da službenik zapravo nije službenik već običan “narod” jer uredno traži bakšiš. I dam 50 funti da odem u miru. Obično bakšišom plaćate mir.

Ljubljenje Sfinge

Nakon toga, nezaobilazna točka kod tri velike piramide je ona Sfingina. Bitno je poljubiti Sfingu – rekla je Rasha. I dok me fotografirala, smijao sam se, ona je nonšalantno rekla – “pa to svi rade, ne treba ti biti neugodno”. Onda sam se prepustio i izljubio sa Sfingom. Neke fotke izgledaju kao da mi je uvalila jezik, dok smo naciljali… smiješno i zabavno.

Prvi dan i dalje traje, idemo do Sakkare. Nekih sat vremena vožnje od Gize do Sakkare proveo sam u blago rečeno – šoku. Vozimo se Gizom uz neki pritok rijeke, ulice prljave, cesta razbijena. Teško je opisati divljinu. I ja u nekom trenutku pitam Rashu – “zašto je ovdje sve razoreno?” Pitao sam to u smislu – kada je ovdje bio rat i zašto još nije obnovljeno. Nakon trenutka neugodne tišine, ona mi je mirno odgovorila kako ništa nije razoreno, već je to samo selo. Uz objašnjenje da je Giza zapravo selo, selo od 4 milijuna stanovnika. Na to sam joj rekao da naše selo imena “Hrvatska” također ima 4 milijuna stanovnika i počeo je smijeh. Kako smo mi mali… cijela Hrvatska je predgrađe Kaira imena Giza. Nismo ni svjesni koliko je Hrvatska mala. I tako smo došli do Sakkare.

U Sakkari smo razgledali prvu piramidu na svijetu ikad. O tome pišem i pozdravljam do sljedećeg tjedna kad stiže i posljednji treći nastavak avanture iz Egipta! Hvala što ste odvojili par minuta za čitanje!

 

---

Izvor / Foto: Ante Fumić