NOVE BALKANSKE PRIČE

NOVE BALKANSKE PRIČE: Dani kad se smjelo tući djecu

Mirjana Kovačević

 

Prošlog ljeta sam se šetala po Londonu s prijateljem iz Rumunjske koji već nekoliko godina živi u Engleskoj, hodali smo preko parka prema metrou, on je pričao nešto o Elonu Musku, usput dobacio:

-Gle, ona mama je upravo udarila sina,

pa nastavio pričati o rasporedu vlakova i kako da najbrže dođemo gdje god da smo već išli.

-Ma čekaj, pa kako to samo tako kažeš i nastaviš?

-Pa dobro, vidiš i sama da je mali dobio samo edukativni šamar, ne zlostavlja žena dijete.

Edukativni šamar.

Danas radim u Dublinu, najbliskiji kolege su mi Francuzi i Švicarci i u danima kad si pomislim kako je to baš lijepo da su svi ljudi na svijetu zapravo isti, sjetim se i da zapravo nisu, jer kako ljudima koji nisu odrasli na Balkanu objasniti koncept edukativnog šamara? ”Ono kad te roditelj udari, ali to je za tvoje dobro”, kaže netko u Švicarskoj pa ti pozovu socijalnu službu.

-I tebe je mama tak znala udarit kad si bio mali?

-Pa da, remen bi dohvatila kad sam bio posebno loš.

Bez da ulazimo u detalje što je to u malom gradu na sjeveroistoku postkomunističke Rumunjske pola sata do Moldavije značilo biti posebno loš prije 15 godina, mogu vam ispričati svoj konkretni slučaj jedinog ”edukativnog šamara” kojeg sam pokupila od mame, u glavnom gradu na sjeveru postsocijalističke Hrvatske pola sata do Slovenije, prije 15 godina.

Jednom prilikom za vrijeme ljetnih praznika Baba Dana iz prizemlja naše zgrade rekla je mami da Mirjana crta grafite po garažama u ulici. Na stranu to što Mirjana ima nula talenta za crtanje, niti je znala gdje bi nabavila sprejeve, niti je mogla izlaziti po noći, a po danu je ulica uvijek bila puna djece i prolaznika. Ali dobro, ne valja se svađati sa starijima, pa me mama bijesno izvela na ulicu i rekla mi da joj pokažem taj svoj grafitni uradak.

Negdje nasred ceste, na betonskom stupiću između dvije garaže sam bijelom kredom napisala M I R J A N A, mama je razmotrila situaciju i opalila mi edukativni šamar, više zapravo udarac po ruci i rekla mi da više nikad to ne napravim. Prošlo je 15 godina od toga, samo sam jednom prekršila naredbu i negdje na nekom zašaranom zidu sam sprejem napisala Mirjana, pored čega je netko par godina kasnije napisao sexy, pa sad to tako stoji.

Baba Dana iz prizemlja je u međuvremenu prešla 80-u, obišla je krug po cijeloj zgradi i svakom od roditelja podnijela izvještaj u kojem segmentu bi trebao korigirati ponašanje svog djeteta. Iako me više nema često u Hrvatskoj, svaki put kad slučajno naletim na nju mi dođe da se izvičem na nju da se bijela kreda brzo briše s betonskog zida, ali lako za Babu Danu. Ono što me više smeta je činjenica da od tad nosim sa sobom po svijetu u kovčezima kulturloškog tereta odrastanja na Balkanu potpuno beskoristan stav:

Ne valja se svađati sa starijima, čak i kad govore budalaštine.


Izvor: Mirjana Kovačević

Komentari

X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u