BUGARSKA AVANTURA: Red Sofije, red burgera, red navijanja,…

LIKACLUB

Bugarska. Da mi je netko pričao pred par mjeseci da ću par lijepih dana u srpnju provesti u glavnog gradu Sofiji, naravno da bi se smijao. Ne bi vjerovao niti da ću gladati četvrtfinale s Hrvatima iz Bugarske, a još manje da ćemo dobit tu utakmicu. Ali, sve se slučajno (ili namjerno) dogodilo.

Evo nas u još jednoj avanturi. Nakon “Švicarske avanture” u veljači ove godine, koja usput rečeno, nikad nije objavljena, stiže priča iz Bugarske.

Samo 15 sekundi Švicarske

Sa Švicarskom sam krenuo u pisanje, da bi završio iz pisanja gubeći se u dosta drugih poslova, a kad nečem ne ide… ne forsiram. Jedino što je bilo totalno zabavno za spomenut, je da je mali Smart došao iz Zagreba pravac u Grindenwald, preko 10 sati vožnje usred švicarskih Alpi. To se ne zaboravlja! U međuvremenu je i superauto otišao u druge ruke, pa prije Bugarske evo jedna nostalgična Švicarska…

Evo stiže Bugarska, dakle minuta koliko želite

I tako pratim tempo zanimljivih puteva, i na red je slučajno došla Bugarska pa stiže i priča. Negdje polovicom lipnja, na mail je stigao poziv od Hrvatske gospodarske komore. Prijave za 7. Summit 16+1 koji se održava u Sofiji, a da ne opterećujem s  temom posla, riječ je o susretu poslovnjaka Europe i Kine. Poduzetnici se nađu pa pričaju o potencijalima, umrežavaju se i slično. Učinilo mi se zanimljivo na prvu, pogotovo jer naš Plitvice Times postaje sve zanimljiviji strancima.

Da skratimo (vama) gnjavažu oko razloga – kupljena karta, rezerviran smještaj, izvršena prijava na poslovni forum. I onda je najprije trebalo pozavršavati sve prioritetne stvari u Hrvatskoj, onda se dogodila i hitna obiteljska situacija, pa skoro nisam ni otišao. Ipak, sve je nekako prošlo bolje, pa reko ajde. Nije svaki dan prilika za putovanje u dušu Balkana.

Avion je išao preko Istanbula, druga opcija je bila preko Beograda ali zapravo sam slučajno kupio kartu preko Turske. Cijena karte je relativno pristupačna, a minus je jedino čekanje aviona par sati pri povratku kod presjedanja. Ipak, veliki plus je sam Istanbul, pa možemo reći i aerodrom, megaaerodrom za naše prilike.  Slijetanje je… u najmanju ruku atraktivno. Let iznad vode, spuštanje iznad vode,.. već mi se činilo da ćemo sletjeti u vodu.

 

Let od Zagreba do Istanbula prošao je relativno normalno, a prve zanimljivosti bile su na onom od Istanbula do Sofije. Ulazim u avion – kad ono prvi put u životu susrećem dečke domaćine – točnije “stjuarde”. I to u avionima Turkish Airlinesa. Čudno je to bilo, nije da sam nešto previše letio po svijetu, ali ovo je definitivno bilo neočekivano.  Ali i to je još jedan primjer kako se čovjek navikne, odradili smo mi taj let do Sofije, i onda…

Kao i obično. Kad putujem, samo kupujem kartu za avion i rezerviram noćenja. Sve ostalo je fakultativno, uz nadoplatu što mi šef plati (tj. sam sebi 🙂 ) Vožnja taksijem po Sofiji ovaj put nije bila kao u Kairu. Bilo je brzo i efikasno, i taksist je bio korektan pa mu rado i ostavim koji “lev” više.  Cijena? 15 leva.

Lev je službena valuta u Bugarskoj, najlakše računate da je 2 leva = 1 euro. Cijene su pristupačne, otprilike kao Hrvatske. Meni kao svojevrsnom turistu cijene su se činile i niže od hrvatskih, ali kasnijim upoznavanjem s kolegama Hrvatima oni tvrde da tomu i nije baš tako. Ipak, već prvu večer naletio sam na Zaru, svratio i potrošio neplanski… da ni ne pričam.

I tako prošla prva večer, prošetao gradom, primjetio da u samom centru Sofije imaju veliko arheološko nalazište nad kojim je sagrađen grad. Trgovi, ulice, tramvajske pruge. Mala crkvica “Sveta petka” očuvana i prekrasna, u izvornom obliku nalazi se tih do pothodnika kojim prođete s jedne avenije na drugu. Možda se na slici najbolje ne vidi, ali crkvica je ukopana u zemlju, točnije, trg je sagrađen iznad ostataka bivšeg grada i razine crkvice. Ali su očuvali simbol i malu Svetu petku.

Drugi dan bilo je turistički. Šetnja ulicama, istraživanje hrane, pića, ljudi, opet Zare,… ali idemo nekim redom. Ulice i grad, onaj njegov centralni dio, vrlo je lijep. Glavna kažu “turistička” ulica je ogroman korzo, vjerujem da ima skoro dva kilometra. Šetnja njime vodi do NKD-a, mjesta s megalomanskim fontanama u Sofiji. Zaista prelijepo, cijeli taj muving po Korzu, fontane, ljudi i turisti koji se slikaju, uživaju, odmaraju – ljepota.

Nakon prvog obilaska, na poziv iz veleposlanstva družili smo se povodom dolaska premijera. Kapljica razgovora, i par zanimljivih poznanstava. Posebno upečatljivo bilo je ono s mojim “vodičem”, točnije gospodinom koji mi je kasnije bio super vodič po Sofiji. On je Hrvat, živi u Bugarskoj s obitelji, i po gradu mi je u šetnji pokazao sve najvažnije simbole Sofije. Čudno je kako ti nekad netko na put stavi zanimljive ljude koji ti daju lijepe stvari, čašicu razgovora i ugodnu šetnju nepoznatim gradom. Ovaj gospodin mi je Sofiju učinio gradom koji iz prve ruke ima svoje kulturno i povijesno bogatstvo. Hvala Stjepane ako čitaš,  i evo onaj selfie!

Navečer, bugarski burger. U jednom od mase restorana na korzu, probao sam burger restorana. Fotka govori više od tisuću riječi, i ovaj put! Cijena? 19 leva, jedno pivo i veliki burger. Uz sve preporuke! Kad naručujete, ovaj burger je bio onaj “burger kuće”, sa svim preporukama, teško je fulat. Nisam zapamtio gdje je točno, ali snađite se s ovim uputama- od svete Petke prema NKD-u, kad dođete na korzo, 4-5 restoran po redu slijeva. Isplati se potražit, jer nakon ovog nećete ostati gladni.

Nakon burgera, zaključio sam da moram iskoristiti priliku i u miru noću prošetati Sofijom. Šetao sam tako sit dobrih sat i pol u jednom smjeru, i upijao cijelu tu kulturu koja je zapravo vrlo slična našoj. Čak je i sam grad dosta sličan Zagrebu. Pri povratku, doživjeh malu anegdotu. Vraćao sam se i pred kraj puta, možda još 10-ak minuta šetnje, zaključih da bi mogao uzet taksi jer je šetnje već  stvarno dosta (oni koji me znaju nek se ne smiju!). I dođem do trojice taksista, pitam koliko je taksi do mog hotela, da bi oni ispalili – 30 leva! Ja gledam, znam da je to otprilike minutu dvije vožnje do hotela, a od aerodroma za pola sata vožnje sam platio 15 leva (s početka teksta). U nevjerici šokiran, kažem da je to minutu dvije od lokacije na kojoj sam sad, a oni meni kao da ima do tamo vožnje. Da bi se ja lijepo zahvalio i krenuo pješke, zatim… viče jedan zamnom, “20! 20!”, ja kažem previše hvala, treći se nadovezuje na njega “15!”, i javlja se opet ovaj prvi “10!”… a onda je bila stvar principa. Htjeli su opljačkat naivnog turista, i nakon toga sam bio spreman pješke otić 100 kilometara do hotela. Presmiješni likovi. Ta vožnja je vrijedila max 5 leva, a oni su me htjeli oderat sa 30 leva. Kakvo podcjenjivanje, taksisti su u Sofiji, također slični ko mnogi u Zagrebu… uz čast izuzecima, kao onom prvom u Sofiji, i nekima u Zagrebu.

Treći dan, nakon cjelodnevnog foruma i zanimljivih prezentacija i razgovora, navečer šetnja i utakmica. Dan prije, ekipa iz veleposlanstva pozvala me u “1516”. Štogod to značilo, reko može, zašto ne pogledat Hrvatsku u Bugarskoj sa svojima. To je pub, bugarski pub 1516, također nedaleko korza, u kojem Hrvati iz Sofije gledaju utakmice Svjetskog prvenstva i općenito se druže.

Gledali smo pobjedu protiv Rusije, zanimljiva i vesela ekipa, nas tridesetak u super atmosferi (kao što se vidi). Životne priče selidbe iz Hrvatske u Bugarsku, i obrnuto, kroz pobjedu su nam popunile večer. Razmijenili smo i par životnih iskustava, znate kako to ide kad se zarundamo… ovako nekako! A tad nismo ni znali da idemo u finale i da ćemo postati viceprvaci svijeta! Pozdrav super ekipi!

Nakon pobjede protiv Rusije, šetam ja sav presretan Sofijom u hrvatskom dresu, i idem kupiti večeru. Kebab. Kebaba naravno tad nema, ali nađem nešto slično. I sad čekam da se speče, kad dolaze četiri Engleza! I uz komentare “oooooo Croatia!” već me dovode u situaciju da se ja smješkam, oni se smješkaju… jer i oni i ja znamo da igramo sljedeću utakmicu a njih je 4 a ja sam 1. Situacija u kojoj razmišljaju “što sad?” i već se pogledavaju. I  u tom trenutku dolaze tri identično oskudno obučene cure. To im je odvuklo pažnju, a ja sam sa sendvičom neprimjetno otišao od potencijalnih problema. Još jedan doživljaj je sretno završio, a na kraju smo Englesku dobili!

Tom pričicom završavamo Bugarsku avanturu, hvala svima iz Bugarske koji su mi ju učinilu lijepom i veselom. Preporučujem vam Sofiju, i iako kažu da idila nije van centra, to je za očekivati. Centar grada je lijep i tamo uživajte! Sretno u Sofiji!


Izvor / Foto: Ante Fumić

Komentari

X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u