Braća Seljan: najpoznatiji hrvatski pustolovi

Mirko Seljan je čak postao guverner na jugu Abesinije, a njegov brat Stjepan zamjenik.

Braća Mirko i Stjepan Seljan, najpoznatiji hrvatski istraživači u povijesti, 23. siječnja 1899. godine krenuli su na svoju poznatu ekspediciju u Afriku. Mirku je tada bilo 28 godina, a Stjepanu svega 24. Nakon osnovnog školovanja u svom rodnom Karlovcu, Mirko je pohađao Kadetsku školu u Karlovcu, a zatim radio kao inženjer građevine u Beču, Budimpešti, Bukureštu i Sankt Peterburgu, dok je Stjepan služio u austrougarskoj mornarici, a nakon toga radio kao ljekarnik. Već tada izveli su razne pothvate, kao npr. kada je Mirko u 110 dana pješke prešao put od Sankt Peterburga do Pariza, za što je stekao naslov Champion of Globetrotter.

Seljani su u Afriku krenuli iz Karlovca. Danas se smatra da su ih na tu ekspediciju potakle priče koje je Mirko čuo tijekom svog boravka u Rusiji, zemlji koja je u to vrijeme željela osigurati što veći utjecaj na području Abesinije (današnje Etiopije). Braća su na svoje putovanje krenuli dobro pripremljeni i s jasno zacrtanim planom.

Najprije su se pješke zaputili u Trst, gdje su stigli početkom veljače. Tamo su se ukrcali na brod koji ih je prevezao do poznate luke Aleksandrije u Egiptu. Zatim su krenuli putem kroz Damanhur, Tel el Barad, Tantu i Bennu el Asl, da bi sredinom ožujka stigli u Kairo. Od Kaira su krenuli uz rijeku Nil do Wadi Halfe u Sudanu, zatim natrag u Kairo i na kraju pješke do Ismailije, te napokon uz Suez do Port Saida. Odatle su isplovili za Djibouti i zatim stigli do Adena, pa pješice do tjesnaca Bab el Mandeb, da bi krajem ožujka stigli u Djibouti, glavni grad Francuske Somalije.

Kako nisu dobili dozvolu francuskih vlasti, u Abesiniju su morali ići preko susjedne Britanske Somalije. Od 24. travnja do 8. svibnja bili su gosti Rasa Makonena, rođaka cara Menelika II. i oca poznatog Halia Selasija. Dana 9. lipnja stigli su u Addis Abebu, gdje ih je na svome dvoru na brdu Entoto primio car Menelik II., te im čak povjerio tjelesnu stražu od 300 vojnika. Naime, braća su imala znanja o vojnoj vještini, pa se car nadao da će moći uvježbati njegove vojnike u tadašnjim europskim tehnikama ratovanja. Bilo je više takvih savjetnika na carevom dvoru, te se preko njih vodila borba europskih kolonijalnih sila za ostvarivanje što većeg utjecaja na carevom dvoru.

Pročitajte nastavak na povijest.hr

---

Foto: modralasta.hr