Božićna trilogija: Slatki Božić u Hercegovini

Središnji događaj u kolovozu u Hercegovini je Gospojina, odnosno Velika Gospa. Svi su u Hercegovini, fešte se održavaju, okuplja se obitelj i rodbina, itd. Ali kakve veze Gospojina ima sa sadašnjim božićnim vremenom? Oooo, itekako ima! Kako? Tako što se odmah nakon Gospojine počinje razmišljati koje kolače praviti za Božić i gdje ići za Novu.

Dakle, ovaj put pričamo o fenomenu pravljenja božićnih kolača u Hercegovini. Neke žene kreću i dva tjedna prije. Zagrijavanje za Božić, nek’ se nađe i te spike. U vlastitoj kući sam sama zadužena za slatko i zadnjih 5 godina planiram krenuti 5,6 dana prije Božića praviti kolače, no na kraju to spadne na zadnja dva dana pred Božić. Pa je strka po kući, pa se Božić svede na strku i onda to nije to. Lani sam umirala od smijeha kad sam prijatelju pričala kako neću stići završiti kolače jer sam pomagala na jednoj humanitarnoj božićnoj inicijativi. On je kazao kako ne razumije tu žensku nervozu pred Božić i zašto jednostavno ne kupimo kolače. Ja sam kazala kako nije to-to ako kuća ne miriše na kolače, na što je on odbrusio: ‘Pa ti ih onda ugrij!’ Muška logika. Uglavnom, nikome ne preporučujem. Ali, mi žene. Ne bi to bilo to da mi ne moramo sve okrenuti po svome. Divim se ženama koje krenu tjedan dana prije i kojima je sve sređeno na Badnjak. Valjda ću i ja jednom doći na tu razinu. Ili možda samo imam predodžbu da je tako kod drugih žena. Ali dosta sad o tome! U daljnjem tekstu ću vam opisati klasike božićnih kolača u Hercegovini.

ŠAPE

Broj 1, ne volim ih i ne pravim ih. Broj 2, od njih sve počinje. Znači, prvo se prave šape, slatko prhko tijesto koje se peče u modlicama raznih oblika, te se kasnije uvaljaju u šećer, tradicionalno u kristal šećer, moderno u šećer u prahu, i slažu se u, pazi sad, kutiju od obuće. Ne znam tko je smislio, ali valjda da zadrže svježinu. Iako bi se one mogle jesti do Gospojine. Što je Nokia 3310 za mobitele, to je šapa za kolače. Šapa je među materama predmet divljenja, traženja koji je to tajni sastojak koji ih čini posebnima (moja, šta si stavila u njih). A koliko žena u Hercegovini, toliko recepata za šape. Šape preferira starija populacija, uz kavu, ali voli i mlađa. Uglavnom, šapa je must have, pa ostalo što naiđe. Ja ih par dobijem, pa poredam po tanjuru. Ipak je Božić u HERCEGOVINI.

OBLATNE

Za one koji ne znaju (a zar stvarno takvih ima?!?), oblatne su vafel kore koje se slažu sa, najčešće, čokoladnom kremom. To vam je onaj kolač koji pred gostima jedeš rezan na komadiće u obliku romba (!), a kad si sam ili sa svojima, odrežeš čitavu stranu kolača (optimalno 18-25 cm)  i jedeš kao pravi mali seljo-beljo. I tu ima milijun recepata, od običnog čokoladnog fila, do starinskog gdje se ukuhavaju mlijeko i šećer do gustoće za premazivanje (Spavaš li mirno, Argentina i dulce de leche?) ili čokoladnog s dodatkom oraha. Varijacije na temu su beskonačne. Ja najviše volim onaj materin gdje stavi 2-3 litra mlijeka, dvije čokolade i šećernicu šećera i to se kuha pola dana na kraju šporeta/štednjaka. Najljepši fil na svijetu, ali ti onda treba bojni otrov da opereš lonac nakon tog fila. Ali ipak, ništa kao oblatne.

BRESKVICE

Breskvice se prave koliko svi drugi kolači skupa. Najdosadniji su za praviti (a meni su inače kolači strast). Beze kore su za njih mila majka. Ali pravim ih svake godine za Božić i, ako Bog da, pravit ću ih za sve sljedeće Božiće. Jer dobra breskvica je dobra breskvica. Najčešće se pravi verzija gdje u punjenje ide pekmez, ali u moje ide čokolada. Sve što mogu učiniti čokoladnim, preuzimam rizik na sebe. Zapravo oko breskvica je sve rizik. Hoće li popucati pri pečenju, hoće li biti pretvrde, hoće li biti dovoljno izdubljenog dijela, ma sve. Ali dobra breskvica je kao život. Bez rizika nema ni napretka.

ČOKOLADNE KUGLICE

Moja baka ih zove frnje. To je kolač koji se pravi zadnji i to od ostataka koji ostanu nakon svih napravljenih kolača. Pravi se od mljevenog keksa, oraha, može fil od breskvica, kokosa, lješnjaka, čokolade, himalajske soli (šalim se za ovo zadnje) i vrućeg mlijeka. Napravi se kompaktna smjesa i oblikuju se kuglicu koje se opet mogu uvaljati u kokos, orahe, lješnjake, you-name-it. Njih svi vole i njih ne možeš prestati jesti. I njih jako teško možeš napraviti loše.

Ovo su neki klasici koje više-manje svi prave. Od ostalih kolača najčešći su sljedeći: oraščići, londonderi, kokos kiflice, mađarica (kod mene obavezna, i to čokoladna!), djedov brk, cigare-kifle, šaumrole, cvjetići sa marmeladom, šubare, krešenti, čokoladna salama, pita od višanja, pita od jabuka itd. Što je kuća bez 15 vrsta božićnih kolača (kod mene 6-7)?

Zaključak je isti kao i kod velike većine dosad napisanih kolumni: pravimo fenomen i feštu od svega. Ako ne vjerujete, dođite pa vidite. Dotada, odoh početi praviti kolače. Koje-znat ćete u idućoj kolumni. Merry Christmas from Herzegovina!

Iz Hercegovine, s ljubavlju!