Bicikliranje od Tesle do očaravajućeg jezera skrivenog u Lici

Tena Brnad

Bloger Tportala Dražen Breitenfeld našao se biciklom u budućem najvećem hidroenergetskom području Like, koje će Hrvatskoj donijeti silnu vodenu i električnu energiju u narednim godinama te lokalnom stanovništvu olakšanje jer će poplava u Kosinju biti manje, a otvorit će se mogućnosti za novi razvoj poljoprivrede i turizma. Možete li zamisliti energetsku bike rutu koja kreće iz Teslinog Smiljana preko spleta hidroelektrana, mostova, brana i jezera do kamenog mosta na rijeci Lici?

Nemalo sam se iznenadio kada su me i bolji poznavatelji Hrvatske i njenih ljepota upitali gdje sam snimio ovu sliku. Ni sam nisam bio svjestan koju sam privilegiju imao biti sam na vrhu iznad jezera Kruščica i satima uz svoj bicikl promatrati ovaj meni do sada potpuno nepoznat dio Like. Da me nije potjerao smiraj dana, pitanje je koliko bih još ostao uz prizor za pamćenje. Dobro mi je rekao ribič kojeg sam susreo diveći se obalama jezera: “Tek ćete vidjeti”, dobacio mi je u prolazu. “Kad se popnete na prijevoj, sve će vam biti jasno”. Bogme, i bilo je.

Slučajno ili ne, sve je počelo u Smiljanu, u kojem sam parkirao auto i razgledao Memorijalni centar Nikole Tesle. Skinuo sam bajk s auta i krenuo u istraživanje ne bih li našao neki dobar put za bicikliste prema Otočcu. Želio sam šumu i makadam. I možda lijepe cestice po ličkim selima.

Prvo sam stigao u selo Bužim, misleći doduše da sam došao do kraja svijeta. Da nije bilo Milana, jednog od posljednjih stanovnika, možda bih se i okrenuo natrag. Odmah me pozvao k sebi i počastio rakijom, domaćom kobasicom i sirom.

Nema ovdje nikoga. A dalje je cesta loša i ide prema Velebitu, ali moglo bi se doći do Kalinovače. Za dalje ćete pitati, kaže Milan, uz poziv da opet navratim. Ovdje nitko ne dolazi, još je jednom tužno izustio. Ni ja, a Milan još manje, nije vjerovao da će možda ubrzo u njegovo dvorište navratiti novi turisti na dva kotača. Oni baš traže mjesta poput ovoga. Na kojima nema nikoga. Žele netaknutu prirodu i autohtonu ponudu. Nije tako bilo strašno proći planinu i doći do neke nove dvije kućice. Uputili su me da idem prema Vagancu, pa opet po lošim putovima i pustim krajolikom do jezera Kruščica. Sasvim dovoljno informacija da pedaliram dalje.

Znao sam da rijeka Lika ima svoje oscilacije i da je područje Kosinja poplavno, no za jezero baš i nisam čuo. Naišavši na cestarske radnike koji grade novu cestu, prvi glas mi je bio da se ovdje sprema nešto veliko. Gradnja novog akumulacijskog jezera, niza brana i popratnih infrastrukturnih projekata, poput mostova i nasipa. Novu akumulaciju Kosinj punile bi rijeke Gacka i Lika te bezbroj vodotoka na ovim kraškim poljima. Hrvatska elektroprivreda planira nakon javne rasprave, koja je upravo u tijeku, već krajem ovog desetljeća krenuti u izgradnju ovog hidroprojekta koji će potpuno izmijeniti vizuru ovog dijela Like i, nadam se, donijeti toliko potreban razvoj, pa i turistički.

Čekao sam pravi povod da prenesem neka iskustva koja sam vidio u Austriji i Njemačkoj vozeći se na biciklu uz slivna područja, primjerice Dunav i Muru. Oni su na tim područjima od jezera, brana i mostova preko hidroelektrana napravili turističke atrakcije. Izgradili su posebne vidikovce, kafiće i restorane, pustolovnu turističku ponudu, o biciklističkim stazama da i ne govorim. Nadam se da će bar dio toga ugraditi u ovaj veliki projekt te ove prirodne ljepote učiniti dostupnima svima, prije svega turistima koji bi rado i vidjeli i posjetili takve objekte. Dosadašnja praksa u Hrvatskoj baš nas ne ohrabruje.

Izuzev nekoliko starih hidroelektrana poput Ozlja i one na Krki, ostale nisu dostupne. Dapače, izgledaju ružno ograđene velikim zidovima i ogradama. Da ne spominjemo rijeku Dobru, gdje je nestao dio krajolika, ali je nastao novi, također lijep, kojemu se sada brani pristup. Bar je brana mogla poslužiti kao most izletnicima, planinarima i biciklistima. Nadamo se da ćemo u ovom najtajnovitijem dijelu Like svi moći uživati i svi imati koristi od ovog velikog hidroprojekta. Realizacija bi trebala omogućiti povećanje proizvodnje električne energije i sigurniju vodoopskrbu u primorju te dodatnu zaštitu od poplava u Kosinjskom polju, uz izgradnju cestovne i druge komunalne infrastrukture. Kvaliteta života, ali i korištenje vodnog resursa trebali bi biti bolji. Stvorila bi se potpuno nova vizura i moderni krajobraz Kosinja.

Bike ruta kojom sam išao i koju preporučujem i ljubiteljima MTB-a, ali i treking vožnje, prolazi kroz buduće slivno područje. Od Smiljana kraj Gospića do kamenog mosta u Kosinju na rijeci Lici. Ruta je duga oko pedeset kilometara i većinom je makadam. Ukupni uspon je oko šesto metara. Potrebno se dobro opskrbiti jer na putu nema nijednog objekta, trgovine ili cafea. Ali zato je priroda čarobna. Može se proći za četiri, pet sati pedaliranja.

Tišina i mir jezera Kruščica oduševljavaju, a sela Donji i Gornji Kosinj izgledaju kao da su nastala iz kulisa nekog filma. Na ovoj plavo-zelenoj ruti, uz obilje rijeka, jezera i potoka, svatko će se nauživati. Sigurno će vas netko, kao i mene, pozdraviti i pozvati u svoje domaćinstvo. Lička gostoljubivost će bar za sada nadomjestiti nedostatak ponude na ruti.

 

(Tekst je prenesen s Tportala uz dopuštenje autora Dražena Breitenfelda)


Foto: Dražen Breitenfeld

Komentari

facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u