Kako su bijele COKLJE postale “bile starke”?

Cipele, štikle, tenisice, japanke, papuče, čizme…. Koja boja, koja marka, kožne ili platnene, za trčanje ili za „šminku“, s vezicama ili bez i bezbroj drugih pitanja. Koliko smo samo puta u ovakvim „problemima“ bili? Priznajmo sad sami sebi koliko pari obuće imamo, i to samo za jedan period u godini. Za zimu sam nam rezervirane čizme, mekane uggsice, pa zatvorene štikle, visoke tenisice, dok za proljeće i ljeto imamo nekoliko vrsta japanki, natikača, balerinki, tenisica, otvorene cipele ili starke u svim bojama i oblicima. Za svaki period u godini mogli bismo nabrojati obuću u nedogled, ali unatoč tome govorimo da nemamo što za obuti kad idemo na neku prigodu, jer nam baš taj jedan par u tom momentu fali. Baš u tom momentu sva naša obuća je ili presvečana ili presportska. Svi smo isti po tom pitanju htjeli mi to priznati ili ne. Volimo kombinirati obuću sa odjećom, volimo mijenjati obuću, ali ju najviše volimo kupovati. Kod kupnje također svi imamo iste probleme, jer se danas u gomili svega teško odlučiti za pojedinu marku, boju ili model obuće. Što je veći izbor više toga želimo.

Zamislite sada da imate dva para obuće i njih nosite uvijek i svuda. Teško, jelda?
No, da pitate svoje bake one će vam reći da je u njihovo vrijeme upravo tako i bilo. Postojale su samo coklje i opanci, i to je bila sva obuća koju su naši stari imali prije. Žene su coklje ručno radile, a svaki se par coklji razlikovao jedino po mustri (uzorku) na njima. Koja je žena bila vještija u rukama znala je napraviti i više mustri. Coklje su uvijek bile iste, bijele i od sukna, osim u pojedinim selima gdje su se od ispod podšivale s gumom. Coklje su nosili svi, i mladi i stari i žene i muškarci, i nosili su ih svuda i uvijek. Oni malo imućniji ili vješti zanatlije imali su još i opanke od kože koje su nosili preko zime ili za vrijeme lošeg vremena.

Coklja je bila glavna obuća, a mustra je predstavlja znak raspoznavanja iz kojeg sela ili kuće tko dolazi. Coklje su se međusobno i poklanjale i nikad nisu izlazile iz mode. Iako napravljene od sukne i vuna coklje su fenomen koji zimi grije, a ljeti hladi. Coklje su i danas u Lici rado nošena obuća, ali sada samo kao papuča za „po kući“. Također i coklje su danas malo modernizirane pa ih se može vidjeti u raznim bojama te podšivenim sa traperom ili nekim drugim materijalom.

Razmišljajući malo oko današnje teme došla sam do zaključka da su naše ličke coklje preteča bijelim starkama. Prije je svaka kuća imala barem jedan par bijelih coklji, a danas svaka kuća ima barem jedan par bijelih starki. Baš kao što kaže pjesma „… bile starke tu su opet, nosi ih svaka žena, svaki muški čak i šofer…“ tako je nekoć bilo i sa cokljama. Sljedeći put kad se nađete u „problemu“ oko odabira obuće ili kada budete nosili svoje bijele starke prisjetite se naših coklji i toga koliko su one vrijedile nekoć.