Kako su mi baloni otvorili oči

Danas se mnogi trude biti „posebni“, to je vrlo moderno i  poželjno. Ipak, ja sam pomalo staromodna pa su meni najdraži ljudi uvijek bili oni obični i jednostavni. Tajna „posebnih“ leži u njihovom karakteru, u njihovoj jednostavnosti. S takvima se valja okružiti. Takvi ljudi su obično spontani, a svi znamo da se najbolje stvari događaju onda kada ih čovjek ne planira.

Ja sam se do danas susretala sa svakakvim ljudima, ali najljepše uspomene i najdraža prijateljstva sežu u neko daleko sjećanje i nježne godine mog djetinjstva. Tada smo bili neopterećni modom, predani dušom i tijelom onomu tko nam je bio bitan. Nismo zamjerali onima što su šetali u hlačama s rupom na koljenu niti smo zavidjeli onima što su nosili „bolje“ hlače od nas. Nismo tad znali koliko vrijedi komad robe niti smo ljude rangirali po ljestvici materijalnih vrijednosti.

Takva prijateljstva i danas priželjkujem. Još uvijek srećem puno ljudi i propuštam ih kroz život. Filtriram ekipu svaki dan i tražim nekog s kime će život ići sam od sebe, nekog tko voli biti običan u svijetu posebnih. Propuštam ljude koji pokušavaju pridobiti pažnju prolaznim stvarima, one ljude koji uspomene stvaraju za javnost, a ne za sebe. Propuštam ljude koji sebe vole toliko da prestaju biti sposobni voljeti nekog drugog. Propuštam one s kojima moram paziti na ton, make up, na odjeću kad izlazimo na kavu.

Jednom sam prilikom prijateljici za rođendan kupila malo skuplji poklon (koji joj je trebao), a ona se zahvalila radi reda i pospremila ga na vrh ormara. Tog sam dana odlučila pažljivije birati prijatelje i još pažljivije ih voljeti. Otkako sam prestala tražiti dobro u svakom, počela sam gledati samo ono što ljudi sami od sebe reflektiraju. Danas sam sretnija osoba i, premda imam manji krug prijatelja, ispunjena sam i nekako sretnija.

Danas je jednoj drugoj prijateljici rođendan. U ponoć smo je iznenadile s pjesmom i balonima. Hej, baloni… Oči su joj zaiskrile, skakala je od sreće i grlila nas zahvaljujući se od srca. Pitam se, kako se netko može više veseliti balonima nego skupom poklonu kojeg pospremaš na vrh ormara?

Rezultat današnjeg računanja ispao je ovako: Poseban je onaj tko će prepoznati namjere i želje u balonu i tko će ti zbog tog balona pokloniti osmijeh od uha do uha. Nikad nisu skupi pokloni i baloni bili toliko bitni koliko im se daje na važnosti.

Ukratko, poseban je onaj s kime se možeš smijati znajući da na zubima imaš ostatke hrane i razmrljan ruž. Dok mnogi pate od tuđih mišljenja i žive po normama i pravilima izgubljenog društva, sami sebi stvaraju ogromno opterećenje i prestaju biti sve ono za što se tako žustro bore.

Dok mnogi žure biti nešto što nisu, vi zadržite pored sebe one obične ljude jer taj krug običnih, jednostavnih ljudi čini upravo Vas posebnim čovjekom.

 

---

Foto: pixabay