Arheološki Vremeplov: ŽUTA LOKVA – Savjeti za putovanje kroz Rimsko Carstvo

U svim osvojenim područjima, pa tako i u Lici, Rimljani su gradili mreže prometnica. Jedna od najvažnijih ličkih prometnica tog vremena bila je cesta Senj-Žuta Lokva-Otočac. Hajdemo pogledati kako se putovalo Rimskim Carstvom krajem prvog stoljeća poslije Krista…

Naše prijevozno sredstvo nas čeka. U škripava drvena kola upregnuta su dva strpljiva konjića. Jeste li spremni? Drveni kotači s metalnim oplatama počinju se kotrljati po prašnjavom putu. Ubrzo poskakujemo lijevo-desno, pa gore-dolje, u ritmu zavoja i oštećenja na cesti, u oblaku prašine, dok nas vjetar šiba po licu. Oprostite nam što ovo putovanje baš i nije najudobnije…

Putem susrećemo šaroliki narod. Po odorama prepoznajemo rimske vojnike, glasnike i državne činovnike. Zaobilazimo karavanu trgovaca koji u pretovarenim kolima prevoze svoju robu. Primjećujemo da većina putnika putuje pješice, u grupama, s zavežljajima na ramenima i štapovima u rukama.

Znate li zašto antički putnici putuju u skupinama? Rimske ceste su opasna mjesta, pogotovo kad padne mrak. Uz divlje životinje, glavna opasnost na cesti su drumski razbojnici. Imućniji putnici mogu si priuštiti pratnju robova ili naoružanih plaćenika, a obični ljudi putuju u grupama kako bi se zaštitili od napadača.

Svaki antički putnik dat će vam isti savjet: Na put krenite u zoru i pokušajte na odredište stići prije mraka! No, što učiniti kad je odredište daleko, a putovanje traje danima? Srećom, postoje mjesta na kojima umorni putnici mogu u miru pričekati jutro. Uz rimske ceste, svakih 25 do 30 kilometara sagrađene su putne postaje u kojima možete prenoćiti, okrijepiti se hranom i pićem, popraviti  kola..

Jedna takva putna postaja nalazi se pred nama – u Žutoj Lokvi. Ispod prijevoja kojim se uspinje u Rapajin Klanac nikla je građevina po rimskoj modi, s pročeljem od lomljenog kamena, prekrivena opekom. Još nekoliko trenutaka i… stigli smo na odredište!

Zaustavljamo kola u stražnjem dvorištu putne postaje, pored kovačnice. Dok otresamo prašinu s odjeće, jedan mladić odvodi konje u staju na zasluženi odmor. Iz prizemlja svratišta dopire žamor glasova i miris tek skuhanog kotlića. Slobodno uđite…imamo još taman vremena da se osvježimo uz čašu vina i čujemo novosti iz doline rijeke Gacke!

Putna postaja u Žutoj Lokvi doima se kao ugodno mjesto, ali nemojte uvijek očekivati kvalitetan smještaj. Često će vam servirati lošu hranu i kiselo vino. Probudit ćete se prekriveni crvenim točkicama jer će vam u krevetu praviti društvo male krvopije stjenice. Ponekad će sve spavaonice biti zauzete. Antičke putne postaje nerijetko su okupljališta kradljivaca, prostitutki i pijanaca…

Prošlo je 2000 godina, ali prometna slika Like nije se mnogo promijenila. Većina suvremenih cesta nalazi se na ostatcima starih rimskih puteva, baš poput ceste Senj-Otočac. Žuta Lokva je i dan danas prometno raskrižje. Nadamo se da vam se svidjelo ovo neudobno, opasno, ali i živopisno putovanje antičkim svijetom. Na kraju, ne zaboravite dva glavna pravila antičkih putnika: 1. uvijek putujte u društvu 2. provjerite jeste li sami u krevetu!

---

Izvori:

Amelio Vekić, Zaštitno arheološko istraživanje u Žutoj Lokvi, Senjski zbornik, Vol.23 No.1 Prosinac 1996.

www.crystalinks.com/rometransportation

Foto: www.tabula-peutingeriana.de