Vijesti

Anto Širić za Lika Club: Nisam imao pojma što treniram, danas sam viceprvak svijeta

Anto Širić – europski prvak i svjetski viceprvak u kickboxingu. Živi u Zagrebu, ali ponosi se rodnim Žepčem. Razgovarali smo s njim o kickboxing karijeri i privatnom životu. Kako jedna mlada osoba koja je tek završila srednju školu uspijeva svoj život okrenuti prema sportu i žrtvovati sve što vole mladi zbog karijere? Anto će vam objasniti.


1. U kratkim crtama, svojim riječima, tko je Anto Širić?

Ne volim baš puno pričati o sebi, ali budući da se to ovdje od mene očekuje, reći ću ukratko tko sam. Bavim se kickboxingom i tajlandskim boksom. Treniram u American Top Teamu u Zagrebu – jednoj od najopremljenijih i najboljih dvorana u Europi pod vodstvom trenera Marija Valentića. Obožavam treninge, uživam u borbama i nadam se da ću jednoga dana postati šampion; kao borac, a tako i kao osoba. Uživam u treningu i svim stvarima koje trening i borba donose. Ne samo borba u ringu već i borba u životu gdje se moramo puno više boriti nego u ringu da bi uspjeli u ovom sportu i da bi se pokazali i izašli kao pobjednici. Uvijek sam za šalu i dobro društvo tako da mogu reći za sebe da sam jako društvena osoba. Naravno ne bi ovo mogao biti intervju da ja ne spomenem mjesto od kuda dolazim, svoj rodni kraj, moje Žepče! Jako sam vezan za mjesto gdje „punim baterije“ nakon napornih mečeva, prvenstava i slično. Budući da je Žepče dio mene, definitivno spada pod ovo pitanje, tko sam ja.

2. Kako si otkrio kickboxing?

Kickboxing sam otkrio tek nakon što sam ga počeo trenirati jer pojma nisam imao što treniram hahaha. Mislim da sam poseban po pitanju toga jer ja nisam jedan od onih koji su počeli trenirati zato jer su gledali borce na televiziji. Krenuo sam trenirati zato što me je prijatelj nagovorio da idem s njim da njemu nije dosadno. Tada to definitivno nije bio sport za mene jer se uopće nisam vidio u tome, niti sam znao išta, niti jednog borca i slično. Zapravo, prvi low kick u životu sam primio jer me trener pitao tko je osoba na plakatu, a ja pojma nisam imao. Dobio sam udarac :P. Na plakatu je bio legenda ovog sporta Peter Aerts. To možemo usporediti s time da igrate nogomet, a ne znate tko je Ronaldo. Ali s vremenom mi se počelo sviđati sve više i više i eto, mogu reći da sam se zaljubio. 

3. Kakve sve uspjehe i titule imaš do sad?

Smatram da do sada iza sebe imam jako lijepe rezultate i dosta dobar broj mečeva. Neki od mojih najznačajnijih rezultata je osvojeno prvenstvo Europe. Također sam prošle godine bio vice prvak svijeta. Višestruki sam državni prvak u nekoliko disciplina. Ove godine me čeka europsko prvenstvo i nadam se da ce još jedno europsko zlato zasjati na polici.

kickboxing

4. Kako biti ustrajan čak i kad dobiješ batine?

Teško pitanje, moram priznati. Ne znam kako odgovoriti na ovo jer jednostavno to je ljubav prema sportu. Imam ciljeve i svi ti „bolovi i batine“ su sastavni dio toga i ja sam tog svjestan. Tako da moram prolazit kroz to jer ovo je takav sport. Iako puno više ozljeda imaju moji vršnjaci koji se bave, ne biste vjerovali, nogometom, rukometom ili košarkom.

5. Kako usklađuješ treninge, školu, privatni život, obitelj, izlaske, cure?

Moram priznati da je bilo dosta teško sve to uskladiti. Pogotovo dok je trajala srednja škola, ali kao što sam već rekao: kad imate cilj, ništa nije nemoguće. Završio sam srednju školu. Čeka me ljeto i pripreme za europsko prvenstvo kojima ću se moći posvetiti sto posto. Naravno, sada ću upisati i fakultet. Neće biti lako sve uskladiti, ali dat ću sve od sebe. Sve treba držati u balansu. Škola ne smije patiti, a diploma mora doći u ruke. Što se tiče privatnog života mogu reći da moje društvo u „privatnom životu” su također većinom borci ili sportaši tako da i u tome privatnom vremenu i životu opet komentiramo treninge, borbe i mečeve. Sve se vrti opet oko tog.

Obitelj mi nije problem. Hvala Bogu, za sada smo svi na okupu. Mi smo vesela šesteročlana obitelj u kojoj nikad nije dosadno te koja me razumije i podupire. Teško je živjeti u ovom vremenu i imati ove godine, a nikada ne izlaziti i zabavljati se. Mislim da osoba koja to ne radi nije baš skroz zdrava haha. Naravno, čovjek sam, nisam robot. Izlazim i družim se. Istina je da kada se pripremam za meč da je to svedeno na minimum; rano sam u krevetu i odmaram za sljedeći trening, ne gubim vrijeme na kave i slično. Jer želim biti sto posto odmoran za trening. Puno toga trpim i puno toga propuštam, ali nije mi žao. Nakon velikih prvenstava uzmem odmor i pauzu te nadoknadim druženje, provodim vrijeme sa prijateljima i obitelji. Curu nemam, tako da mi to ne stvara sada problem. Zaljubljive sam prirode pa se bolje držati malo po strani haha. Ne znam što da kažem, još se nije pojavila ona koja bi me mogla skroz zaintrigirati. Mislim da je sportašima najteže pronaći dobru curu jer tu treba biti puno razumijevanja, potpore i slično. Iskreno rečeno, ne ubijam se baš od potrage pa što bude. 

kickboxing

6. Koliko je teško držati se režima prehrane i treninga?

Nije lako. Kao što sam već rekao, velika smo obitelj i ne kuha se svakom posebno već mama stavi na stol lonac sa jedno 20 do 30 sarmi ili lonac graha pa ti jedi hahah. Bosanac sam i ne mogu bez „naše” hrane, bez „naših“ pita i naše prehrane. Priznajem da mi majka i sestra pomažu prije mečeva u pripremama. Kuhaju ono što trebam jesti tako da se onda dosta pridržavam sportske prehrane i još sve to dodatno začinimo suplementima tako da nije loše, ali uvijek može bolje jer nažalost dosta je skupo hraniti se jako kvalitetno.

7. Uspoređuju te s Badr Harijem. Zašto?

Da, vječita tema – Badr Hari. Trener Mislav iz zagrebačkog Pit bulla mi je nekada davno rekao kako ličim na nekog Badr Harija. Mene je silno zanimalo tko je taj lik. Došao sam doma i pokušao u google upisivati ime tog lika, ali nikako nisam znao kako se piše jer se nisam sjećao kako je to tako zvani Kure izgovorio. Pokušavao sam sa „Bay Harijus“ i slično. 

Nakon višesatne potrage odustao sam i sutra sam skužio da na ulazu u dvoranu stoji njegov plakat gdje jasno piše ime haha. Tako da sam malo proguglao i zbilja dečko jako slične građe kao i ja. Naravno, gledao sam slike u kojima je bio mlad kao ja. Sada izgleda puno veće od tog iz tadašnjeg vremena, tako da me to na neki način motivira jer znam da me, ako Bog da, čeka taj fizički izgled haha. Navodno sličimo jedan na drugog, a budući da sam najviše njegovih mečeva gledao, pokupio sam i njegov način stava u borbi na treningu. Ne pamtim kad me trener zadnji put nazvao mojim imenom. Uvijek me naziva Badr Harijem, a tako i većina u ovom borilačkom svijetu.

8. Koji ti je cilj? Do koje granice želiš ići?

Moj cilj je definitivno postati broj jedan borac u svijetu i zasjeniti sve ostale dečke iz teške kategorije! Tako da jednog dana svi u svijetu znaju tko sam i da svi sa velikim iščekivanjem čekaju moje mečeve.
Naravno da su to samo snovi i ciljevi, ali smatram da ako nešto radite bez cilja i bez snova onda ne znate što radite. Pa što Bog da i sreća junačka!

9. Poruka svima onima koji će se naći s tobom u ringu?

Poručio bih im da već sad počnu učiti strane jezike jer nakon karijere im jedino preostaje ići van raditi. 

Šalim se, naravno. Maksimalno respektiram svoje protivnike. Ovo je samo sport i želim im svu sreću u borbi, a tako i u životu. A ja ću dati sve od sebe da pobijedim i ostvarim svoje snove.


 

Foto: Borna Ćuk, Fight Madness

 

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Pročitajte još
Close
Back to top button
Close